Skladatelj

Petar Bergamo

Muć Donji, 27. veljače 1930. ‒ Zagreb, 4. rujna 2022.

skladatelj je višeslojne estetike koja počiva na temeljima skladateljskih tekovina glazbe 20. stoljeća, ponajprije neoklasicizma, vješto pretočenima u njegov osobni, naglašeno ekspresivan i poetičan izričaj, karakterističnog, raskošnog kolorita. Kroz čitav radni i životni vijek tog respektabilnog umjetnika nepresušnog znanja i upečatljive osobnosti, poteklog iz mediteranskog ozračja starih splitskih, dubrovačkih i sjevernotalijanskih obitelji, kao misao vodilja u kontinuitetu se provlači nadahnuće i opčinjenost morem. Završivši gimnaziju i glazbenu školu (violončelo i klavir) te učeći teoriju glazbe kod Josipa Hatzea i Ive Paraća u Splitu, Petar Bergamo na Muzičkoj akademiji u Beogradu diplomirao je i magistrirao kompoziciju u klasi Stanojla Rajičića, studirajući i dirigiranje kod Živojina Zdravkovića. Nakon završetka studija bio je zaposlen u Odjelu za propagandu Saveza kompozitora Jugoslavije te je vršio dužnost tajnika Jugoslavenske sekcije Međunarodnog društva za suvremenu glazbu. Pedagoško djelovanje započeo je kao asistent, a potom i docent na Odsjeku za kompoziciju i instrumentaciju na Muzičkoj akademiji u Beogradu. Od 1972. djelovao je kao urednik, a zatim i glavni urednik Glazbene redakcije izdavačke kuće Universal Edition u Beču, a od 1983. živio je u Zagrebu kao slobodni umjetnik. Od 1996. do 2000. na Muzičkoj akademiji u Zagrebu predavao je Fenomenologiju glazbenih struktura, a od 1998. do 2002. na Umjetničkoj akademiji u Splitu vodio je kolegij Osnove kompozicije. Skladatelj je niza simfonijskih, komornih, solističkih, vokalno-instrumentalnih i glazbeno-scenskih djela te glazbe za film i djecu. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja, kao što su: Hristićeva nagrada, Sedmojulska nagrada, Nagrada na Međunarodnom bijenalu mladih umjetnika u Parizu, Nagrada Jugoslavenske RTV, Vjesnikova nagrada Josip Štolcer Slavenski, Maruliana, Nagrada Vladimir Nazor, Porin te Odličje Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića.

DJELA. Orkestralna i koncertantna: Navigare necesse est, uvertira–fantazija, 1960.; I. simfonija, 1961.; Musica concertante, studije za simfonijski orkestar, 1962./63.;
II. simfonija, 1963./64.; Koncert za saksofon i orkestar, 1991./93. (nedovršeno) — Komorna: Quartetto d´archi, 1958.; Pet instrumentalnih igara za komorni ansambl, 1959.; I colori argentei, za flautu, čembalo i komorni ansambl, 1965. (nedovršeno); Concerto abbreviato za klarinet solo, 1966.; Gloria (alla memoria di Vincenzo Bellini) za komorni gudački ansambl, 1966.–1984.; Espressioni notturne, klavirski trio, 1970.; Canzoni antiche, puhački trio, 1981.; Arco per archi, za gudače, 1958./ 1985.; Domande senza risposta, za saksofon i klavir, 1996. — klavirska: Groteska, 1955.; Sonata, 1957.; Variazioni sul tema interrotto, 1957. — Scenska: U zemlji lažiji, radio–opera, 1954.; Čovek koji je ukrao sunce, redakcija i orkestracija baleta V. Vučkovića, 1964. — Vokalno–instrumentalna i vokalna. Spiriti eccellenti, zbirka madrigala za ženski zbor i obligatne instrumente (Marina Čapalija), 1993.–1998.; zborovi: triptih Bezimeni /Bezimeni, Jezero na Zelengori, San u kamenu/ (Jure Kaštelan), 1954.; diptih Rastanak /Rastanak i Podgorski mornari/ (Jure Kaštelan), 1955.; Proljeće (Vlasta Gluščević), 1955. — Solo– pjesme: Slučaj, 1951.; 12 dječjih pjesama Crno i plavo, veliko i malo (G. Tartalja, S. Lukić, D. Radović), 1959. — glazba za filmove Dušana Makavejeva Nova domaća životinja, 1964. i Čovek nije tica, 1965.; Elektronička glazba za dramu Zopir slikara Peđe Milosavljevića, 1966. Scenska i filmska glazba; glazba za radio–drame i dr. — Redakcije: niz redakcija simfonijskih partitura domaćih autora u 1960–im godinama za SANU u Beogradu; niz redakcija djela skladatelja 20.stoljeća u 1970–im i 1980–im godinama za izdavačku kuću Universal Edition u Beču; glavni urednik notnih izdanja u okviru projekta Sabrana djela Blagoja Berse HGZ–a (2010.–2012.), redakcija Djela za klavir, 2010.; Djela za zbor, 2010., Dramatska predigra, 2011. i komorni opusi, 2012.; redakcija Himne suncu Borisa Papandopula. 2010./14. i Druge simfonije Ive Prišlina, 2013./15; redakcije vlastitih djela.

LIT: Lik sjene. Dekodiranja skladateljske šifre Petra Bergama, Cantus/HDS, Zagreb 2015.