Davor Rocco

Davor Rocco, skladatelj, dizajner zvuka, tonski majstor i producent
Rođen u Zagrebu 1948., već početkom šezdesetih, još vrlo mlad, osniva svoj prvi band. U početku svira solo gitaru, ali ubrzo prelazi na bas. Znatiželjan i sklon eksperimentu, ubrzo sastav proširuje gudačkim, pa i vokalnim kvartetom. Počinje skladati i pisati aranžmane za sve veće sastave i orkestre, istodobno istražujući potencijale razvijajućih tehnologija. Dok je krajem 60-ih sa svojom „Grupom Hej“ i repertoarom kojim su dominirali Jimmy Hendrix i The Doors redovito nastupao u kultnim zagrebačkim omladinskim klubovima „Lola“ i „Kulušić“, autorski se okušao i na tada vrlo popularnim festivalima zabavne glazbe. Pjesme su mu izvodile same estradne zvijezde, poput Zvonka Špišića, Hrvoja Hegedušića, Ane Štefok, Ljupke Dimitrovske, Ivice Percla, Gabi Novak i Olivera Dragojevića. Krajem 60-tih započinje surađivati u kazalištu, uključivši se u tada dinamična zbivanja vezana uz zagrebački Studentski centar i Teatar &td. Sudjeluje u avangardnim multimedijskim performansima te sklada glazbu za nekoliko eksperimentalnih filmova. Pod utjecajem jazz-rocka početkom sedamdesetih formira grupu „Spektar“, koja je nakon nekoliko sezona klupskih nastupa 1974. snimila zapaženi album. Valja napomenuti da je 2015. (na inicijativu entuzijastičnog istraživača Višeslava Laboša) njemački retro-label Black Pearl objavio vinilno izdanje „Nepoznate boje Spektra“, kompilaciju odabranih instrumentalnih snimki njegovih ranih sastava (1968. – 1974.). Isti izdavač ga je 2022. godine s dvije skladbe uvrstio i na kompilaciju „Jugotronic”, izbor elektroničkih radova naših skladatelja s početka 80-ih. Tijekom sedamdesetih zajedno s Nevenom Frangešom na koncertima prati Dragu Mlinarca, pa sudjeluje i u realizaciji tri njegova značajna albuma. U isto vrijeme započinje i dvadesetogodišnju kontinuiranu suradnju s dramskim programom Dubrovačkih ljetnih igara, prvo kao glazbenik, a zatim i kao skladatelj. Nakon što je na Filozofskom fakultetu diplomirao sociologiju i fonetiku, od 1974. je zaposlen kao glazbeni urednik u Dramskom programu Radio-Zagreba i aktivno participira u najuspješnijem razdoblju naše radio-drame. Provodeći mnogo vremena u studijskom radu, obogaćuje iskustva u snimanju i montaži zvuka. Sve zaposleniji kao autor scenske glazbe, surađujući s nizom najvećih redateljskih imena tog vremena, sudjeluje u mnogim zapaženim i nagrađivanim projektima s područja cijele bivše države, gostujući i na brojnim značajnim svjetskim festivalima. Istodobno sklada glazbu za niz animiranih, dokumentarnih i igranih filmova. U devedesetima osniva komorni ansambl Patchwork, koji na Zagrebačkom muzičkom biennalu 1993. izvodi njegov autorski program. Krajem devedesetih pokreće vlastiti tonski studio, a kasnije i izdavačku kuću. Kao urednik, tonski majstor i producent, tijekom dvadesetak godina je realizirao stotinjak albuma domaćih i stranih autora i izvođača u širokom žanrovskom rasponu. Sudjelovao je u nizu međunarodnih diskografskih projekata komorne i simfonijske glazbe, surađujući s dirigentom Miranom Vaupotićem, brojnim domaćim i stranim solistima te renomiranim orkestrima (Russian Symphony Orchestra Prokofiev, London Symphony Orchestra itd). Kao dizajner zvuka i skladatelj od 2001. kontinuirano radi na realizaciji ambijentalnih predstava kazališta Ulysses na Brijunima. Uz povremene seminare i radionice predavao je glazbenu produkciju na Poslovnom veleučilištu u Zagrebu, a već godinama radi s djecom i mladima kao stalni suradnik zaprešićkog Max-teatra. Sistematizirajući iskustva stečena u bogatoj praksi, napisao je knjigu „Od titraja do doživljaja“ (Antibarbarus, 2022.), u kojoj obrađuje temu tretmana zvuka u našem današnjem okruženju. Dugogodišnji je član Hrvatskog društva skladatelja, a za raznolike aktivnosti višekratno je nagrađivan kod nas i u svijetu.

ZNAČAJNIJE NAGRADE:
„Zlatna arena“ (Pula 1992., 1996. i 2001.)
„Porin“ (1998., 2000. i 2008.)
„Morishige Award“ (Tokio 1993.)
„Marul“ (Split 1992. i 1994.)
„Zlata ptica“ (Ljubljana 1992.)