Ruben Radica

skladatelj (Split, 19. svibnja 1931.)

Temeljna je glazbena znanja dobio od svoga djeda, skladatelja Josipa Hatzea. Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu završio je studij dirigiranja u razredu prof. Slavka Zlatića (1957.) i kompozicije u razredu prof. Milka Kelemena (1958.). U kompoziciji se usavršavao kod Vita Frazzija u Sieni (Accademia musicale Chigiana), Renéa Leibowitza i Oliviera Messiaena u Parizu te kod Györgyja Ligetija, Pierrea Bouleza i Henrija Pousseura u Darmstadtu (Internationale Ferienkurse für neue Musik).

Od 1959. do 1963. podučava na Muzičkoj akademiji u Sarajevu, a od 1963. na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, gdje je od 1978. redoviti profesor i dekan u razdoblju od 1981. do 1985. godine. Od 2012. professor emeritus Sveučilišta u Zagrebu.

Od 1990. je član suradnik, od 2000. redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Nagrade: Nagrada Vladimir Nazor (1973.); 2 Vjesnikove nagrade Josip Štolcer Slavenski (1978., 1991.). Odlikovan je redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića.

DJELA. Orkestralna: Izdaleka, tri stavka za gudačeki orkestar 1953.; Koncert za komorni orkestar, 1956.; Concerto grosso, za gudački komorni ansambl i orkestar, 1957.; Lirske varijacije, za gudače, 1961., Božanski otvori srca, tri koncertantna ronda za orkestar i obligatne instrumente, 1999. — Koncertantna: Varijacije za flautu i jedanaest gudača, 1955.; Concerto abbreviato, za orkestar i obligatni violončelo, 1960.; Sustajanje, za orgulje i orkestar, 1967.; Per se I, za komorni orkestar i Martenotove valove, 1968.; Extensio, za orkestar i klavir, 1973.; K a, za dvije instrumentalne skupine i sintetizator, 1977.; Barocchiana, za malu trubu i gudače, 1984.; Litaniae Sanctorum pro Papa Ioanne Paulo, septuaginta duae musicorum corporis cameralis instrumentalis invocationes, za komorni orkestar, 2006.

— Komorna: Četiri dramatska epigrama, za klavirski kvintet, 1959.; Per se II, za duhački kvintet i mgtf. vrpcu, 1975.; Tri sonetne bagatele, za (recitatora i) instrumentalni sekstet, 1997.; Četiri studije ustrajnosti, za saksofonski kvartet, 2000.; Poème crépusculaire, pour quatuor à cordes, 2004. — klavirska : Dva komada, 1961.; Klavierstück Nr. 3, 1966.; Dijalog za 2 klavira, 1958. — Scenska: Koreografska muzika, medijski balet, 1962.; Formacije, medijski balet, 1963.; Fuga, medijski balet, 1980.; Prazor, misterij u deset prizora za glazbenu pozornicu, 1990. — Vokalno–instrumentalna i vokalna: Trois mélodies ppour soprano et piano, 1961.; 9 & 10, interferencije za recitatora, zbor i orkestar, 1965.; Alla madrigalesca, za mješoviti zbor i orgulje, 1978.; Pasija, za bariton i tri instrumentalne skupine, 1981.; Skrušeno, dvanaest harmonijskih izraza korala »Herzlich tut mich verlangen«, za mješoviti zbor i continuo, 1992.; XIII. ura, dva soneta A. G. Matoša za tri zbora i orkestar, 1994.