02.04.2014

Toni Starešinić: Ispitivanje duhovne unutrašnjosti potiče kreativnost

Nakon genijalnog Tihomira Asanovića Popa, koji je tijekom 1970-ih objavio nekoliko, sada već antologijskih izdanja samostalno i s grupom Time, teško je bilo pretpostaviti hoće li netko uopće moći nastaviti tu tradiciju groovy, psihodeličnog zvuka klavijatura koji je bio okidač za ono što danas zovemo fusion i modernom jazz glazbom.

No, 30-tak godina kasnije imamo dokaz da plamen i dalje gori. Toni Starešinić pripadnik je nove generacije domaćih autora koji stvaraju glazbu za 21. stoljeće i dokazuju kako priča još nije završena. Dapače, čeka nas mnogo zanimljivih poglavlja koje Toni ispisuje u svojem funk, jazz i soul stilu.

Što se novog kod tebe događa? Krajem prošle godine izašao je drugi album Chuija The Second Arrival, odlično primljen od strane glazbenih kritičara. Kako napreduje promocija i na koji način kritike (bilo pozitivne ili negativne) utječu na tebe?
Da, prošle godine je izašao drugi album Chuija The second arrival i zbilja je fantastično primljen kod glazbenih kritičara, a i publike, što nas posebno veseli. Moram se svakako zahvaliti i Dancing Bearu koji je album objavio i pomogao da dođe u ruke kritičara. Pozitivne kritike te kod publike jako dobro prihvaćeni koncerti rezultirali su kulminacijom dosadašnjeg rada na koncertnoj promociji albuma održanoj nedavno u odličnoj atmosferi prepunog KSET-a.  Paralelno s tim, s Mangrooveom sam snimio novi singl Sami  koji  smo objavili baš ovih dana i za sada su reakcije na pjesmu odlične. To je prvi singl s novog albuma kojeg upravo snimamo i planiramo objaviti na jesen.

Kritike mi prije svega daju uvid u različite percepcije glazbe koju sviram. Zanimljivo je na primjeru Chuijevih albuma da je svaki kritičar imao pogled na istu glazbu iz jednog malo drugačijeg kuta. Svatko od njih je naveo neke svoje asocijacije i usporedbe, i rijetko kad su se poklapale s usporedbama ostalih kritičara. Naravno da vas pozitivna kritika jednako razveseli koliko vas negativna rastuži. Iz kritika možete i naučiti neke stvari zavisno od koga dolaze. Ali opet, najbitnije je mi je ostati svoj, ne želim zbog neke kritike biti netko drugi samo da bi se više svidio nekome.

Glazba koju radiš s Mangroovom krštena je terminom ‘neo-soul’. Uglavnom te dosta inspirira afro-američka glazba 1960-tih i 70-tih. Kako si se pronašao u ovoj vrsti muzike? Možeš li navesti neke od svojih uzora?
Ta glazba mi je odmah kliknula na prvu, čim sam je čuo na prvim CD-ima koji su mi došli pod ruku. Nekako je to razdoblje bio najkreativnije glazbeno razdoblje u kojem se sve moglo i sve je prolazilo, miješali su se razni postojeći stilovi i nastajali novi, za sve je bilo publike. Iz tog perioda svakako su na mene od poznatijih imena možda najviše utjecali Miles DavisHerbie Hancock (Mwandishi & Headhunters)Weather ReportKing CrimsonThe Soft Machine, Booker T. & MG’s,SantanaJimi HendrixStevie WonderIsaac Hayes… Danas ipak slušam neke druge stvari koje se događaju sada, ali definitivno me je ta stara glazba odgojila i danas mi je odličan temeljac za primanje svih novotarija koje se dešavaju.

Radijske postaje i domaća publika uglavnom dobro probavljaju ‘mekše’ zvukove koje proizvodi Mangroove. No, koliko je publika otvorena prema tvojim avangardnijim projektima, u kojima eksperimentiraš s jazzom i elektronikom? Ima li dovoljno prostora za promociju (kako u medijima tako i na koncertnom planu) kod nas?
Ispalo je da ima puno više publike nego što sam mislio kad sam startao s Chuijem. Često nam se događa na koncertima da nas čuju ljudi koji nisu nikad slušali ništa slično ovome i budu oduševljeni našom glazbom. Publika iz raznih glazbenih žanrova može pronaći nešto zajedničko u Chuiju. Tako da nas slušaju i obožavatelji Pink Floyda, jazz fanovi, pa fanovi elektronske glazbe, funka, rockeri, alternativci… Što se tiče medijske promocije, s obzirom na nekomercijalni karakter naše glazbe nekako se već dosta toga dogodilo, sumnjam da postoji neki prostor za napredak, dalje je sve na nama da sviramo i snimamo nove materijale i na publici da širi dalje dobar glas.

Na koji način pristupaš kreaciji nove skladbe i što ti daje ideje? Je li u pitanju neka zanimljiva melodija ili možda igranje s nekim efektom koji stvara novi, drugačiji zvuk?
Nove skladbe nastaju uglavnom iz igre i kad se dogodi nešto što osjetim, bilo da je to harmonija, melodija ili zvuk. Uhvatim se toga i probam složiti nešto konkretnije. Igra može biti i zajednička krozjam sessione cijelog benda, kad se “zalomi” neki dobar groove ili riff pa se na njemu bazira nova skladba. Zna se dogoditi i da vam na ulici u uho uleti neka melodija ili groovy bas dionica pa se molite da je ne zaboravite dok ne dođete do komada papira da je na brzinu skicirate.

Vidiš li se u ulozi autora za druge izvođače? Postoji li netko na domaćoj sceni za koga bi volio pisati glazbu? 
To mi je malo nezahvalna situacija jer uvijek najbolje ideje želim sačuvati za sebe, pa mi nije ugodno davati nekome, ‘ajmo ih nazvati skladbe B kategorije. Nije fer prema njima, a nisam ni sam siguran bi li nešto što meni nije dovoljno dobro za vlastiti bend, uopće htio da se objavi. Tako da nisam nikad skladao za nekog drugog. Bilo je ponuda, ali sam se zahvalio uz gore navedeni razlog.

Jedan od tvojih uzora, slavni pijanist Herbie Hancock, radio je glazbu od jazza do disca i nije se libio eksperimentirati sa synth zvukovima od čega se jazz puristima dizala kosa na glavi. Gdje se ti vidiš za npr. 10 godina? Misliš li da postoji prostora za inovacije u jazzu, soulu i funku?
Prostor za inovacije postoji i uvijek će postojati, ali on ne ovisi o opremi koju ćemo koristiti za 10 godina nego o ljudima koji će koristiti tu opremu. Mašta, razigranost, intelektualno mudrovanje i ispitivanje duhovne unutrašnjosti su ono što potiče kreativnost i inovacije. Tehnologija je samo sredstvo kojim se služimo da ostvarimo svoje ideje. Danas se stječe dojam da inovacija baš i nema, ali to nije istina. Odličnih, svježih, kreativnih bendova itekako ima, ali je teže doći do njih zbog medijskog zida koji nas uvjerava da je to što mediji prezentiraju jedino što postoji. Ja trenutno nemam nikakvu sliku sebe za 10 godina. Imam tek neke planove koje bi htio realizirati kroz ovu i sljedeću godinu, a to je objava novog albuma Mangroove i live albuma Chuija. I naravno svirati što više s Mangrooveom, Chuijem i Toboganom. Sasvim dovoljno.

Kako kao vrlo aktivni glazbenik gledaš na autorska prava? Kakva su tvoja iskustva s ostvarivanjem istih i što bi se prema tvojem mišljenju moglo poboljšati/trebalo mijenjati?
Nisam upoznat sa situacijom u svijetu po pitanju autorskih prava pa ne mogu reći da je nešto dobro, a nešto loše kad nemam s čim usporediti. Neki put me začude neke brojke na obračunskom izvještaju, ali za sad sam zadovoljan i nemam se namjeru žaliti.

Izvor: ZAMP

Kontakt

Tel: +385 1 4872 370
Fax: +385 1 4872 372
Berislavićeva 9, Zagreb
e-mail: info@hds.hr

Povratak na vrh