Requiem Zlatka Tanodija praizveden je ovoga travnja na 24. zagrebačkom Muzičkom Biennalu. Tom je prilikom Helmut W. Erdmann, njemački flautist i skladatelj, a prije svega promicatelj Nove glazbe 20. i 21. stoljeća, prepoznao potencijal novoga, drugačijega i nadasve, inspirativno glazbenoga u ovome Requiemu te pozvao hrvatskoga skladatelja i njegovo najrecentnije ostvarenje na Festival Nove glazbe u Lüneburg.

Festival se održao od 21. do 28. listopada u svojoj 33. verziji. Tanodijeva interaktivna glazba Requeima za ženski glas (sopranistice Lidije Horvat – Dunjko) i Kymu (elektronički uređaj) zauzela je posebno festivalsko mjesto samim time što je preuzela odgovornost otvorenja ove glazbene manifestacije, «europsku» dimenziju. Ovo, kako ističe njemački tisak, do sada najkraće, ali i jedno od najizražajnijih i najprodornijih otvorenja ovoga festivala, u sebi sadrži «europsku» dimenziju i univerzalnost Mise za mrtve, ali i potragu, težnju, hod k nanovo novim stremljenjima suvremenog zvuka. (Nina Čalopek)



«Gregorijanika, jazz, musical – bombast, folklorna, simfonijska, rock, komorna, klavirsko romantičarska glazba, piskutanje, pištanje, šumovi i tada - udar zvona. Tako počinje Requiem za sopran i Kymu Zlatka Tanodija. Nakon zvona kreće potpuno drugi glazbeni svijet, udaljen od ovostranog zvukovlja, koncentriran, ozbiljan, beskrajan.

Lidija Horvat – Dunjko raskošnim, dramatskim i transformirajućim glasom iznosi latinski tekst Requiema. A Kyma – to nije instrument, već kompjuterski program – dodaje glasove i zvukove te modulira uživo pjevani sopran. Tanodijev Requeim temelji se na melodiji te posjeduje emocionalnu dubinu.

Tekst Requiema ilustrira se pomalo govorom, zatim prigušenim zvukovnim kolažima te najzad oborenim melodijskim linijama do Dies irae i prema finalnom, sve jačem apelu 'Libera me'.»

iz: Niedersächsische Landeszeitung – Kultur, 23.10.2007.