Ljubo Kuntarić, proslavljeni hrvatski skladatelj, koji u glazbi djeluje već više od šest desetljeća, dobitnik je porina za
životno djelo
I dan danas imam previše posla
Volosko - Nemirni i neumorni skladateljski duh Ljube Kuntarića glazbeno je spajao hrvatski sjever s jugom i istok s hrvatskim
zapadom, ističe se u obrazloženju Upravnog odbora Porina koji je proslavljenog hrvatskog skladatelja nagradio Porinom za životno
djelo. Ljubu Kuntarića, rođenog u Čakovcu 1925. godine, vijest o prestižnoj nagradi zatekla je u njegovom domu u Voloskom,
gdje živi već više od pet desetljeća.
I baš kao što su čelni ljudi hrvatske diskografske nagrade istaknuli, Kuntarić je i danas sinonim neizmjerne radne i životne
energije, vitalnosti koja se rijetko susreće i na kojoj mu možemo samo zavidjeti. Ne čudi stoga što je prije no štonas je
ugostio u svom domu morao odgoditi neke obaveze, a sve kako bi nam otkrio tajnu uspješne karijere koja traje već više od tri
desetljeća.
Sklada na kompjutoru
- Naravno da sam počašćen Porinom za životno djelo. Svaka nagrada, a moram priznati da sam ih tijekom godina dobio doista
mnogo, priznanje je za rad i trud. Znao sam raditi i po dvanaest sati dnevno, i dalje pišem, možda ne toliko kao nekad, ali
vjerujte mi, posla imam i previše, gotovo da ništa ne stignem. Evo, sad pišem za tri dječja festivala i za klape, pozivaju
me kad izvode moja djela, priča nam Ljubo Kuntarić, dok telefon i mobitel stalno zvone jer mnogi su doajenu hravtske glazbe
poželjeli čestitati na nagradi za životno djelo.
U kuntarićevoj radnoj sobi, pretrpanoj knjigama, notnim zapisima, pločama, CD-ima, video i audio kasetama, slikama i fotografijama,
posebno mjesto ima klavir, ali i kompjutor. Iako su mu 84 godine, ovaj neumorni skladatelj itekako je ukorak s vremenom.,
pa najnovija djela sklada upravo pomoću posebnog programa na računalu.
Radna soba - hram uspomena
Radna soba u kojoj su nastali mnogi evergreeni zapravo je hram uspomena nakupljenih tijekom više od šezdeset godina karijere,
jer još 19945. godine s uspjehom su mu na Radio Zagrebu izvodili pjesmu “Ti ni ne slutiš”. Zidove krase plakati za “Karolinu
riječku”, “Tata, udajem se za crnca”, tek dva od brojnih scenskih djela koje Kuntarić potpisuje, baš kao i filmsku glazbu,
uz ostale i za “Milijune na otoku”, “H-8” i “Pukotine raja”.
-Imao sam buran život, proživio sam puno toga, ističe Kuntarić, koji s jednakim žarom priča o vremenu kad je nastala skladba
“Ta tvoja ruka mala”, koja mu je daleke 1953. donijela pobjedu na prvom Zagrebačkom festivalu, ili pak o atmosferi u riječkom
kazalištu kad se postavljala “prva hrvatska rock opera comica” “Karolina Riječka”, u kojoj je zabljesnula Radojka Šverko.
Prisjetio se Kuntarić i kako su krenule Melodije Istre i Kvarnera, isprva kao natječaj da bi se “doskočilo” ondašnjem sistemu
koji je s negodovanjem gledao na “prozapadnu festivalsku tradiciju”. Kuntarić “čuva” brojne priče i anegdote iz zlatnog doba
hrvatske estrade koje rado “dijeli” sa svima koji pokažu zanimanje. A takvih nije malo, jer na njegova vrata kucaju mnogi
tražeći savjet i poomoć, mole ga da bude u žiriju, da im napiše ili “popravi” pjesmu. A on uživa.
Inženjer građevine, ali i glazbe
Ljubo Kuntarić potpisuje više od dvije tisuće zabavnih melodija koje su mu donijele 45 festivalskih nagrada, više od 160 skladbi
za djecu, preko 650 sakralnih i 170 klapskih pjesama, kao i mnoge orkestralne, komorne i klavirske skladbe, zatim radove za
tamburaške i puhačke orkestre te dvadesetak scenskih djela. Tijekom dugogodišnje karijere pisao je i za Melodije Istre i Kvarnera,
i za Kajkavske popevke, i za Zlatne žice Slavonije. I dalje sklada, ponajviše klapsku i sakralnu glazbu, što samo svjedoči
da je riječ o autoru bogatog i raznovrsnog opusa. Glazbu je počeo učiti već u rodnom Čakovcu, školovanje je nastavio u glazbenoj
školi u Varaždinu, a kasnije i u Požegi. Zanimljivo je da je završio studij građevine 1951. godine te je upravo zbog zaposlenja
na izgradnji vodovoda došao u Volosko gdje i danas živi. I radi.
Danijela Bauk
Snimio Sandro Rubinić
(Preuzeto iz Novog lista od 26. ožujka 2009.)