Novi val pred kraj sezone
Piše: Ana Kuštrak
Cantus Ansambl izveo skladbe Ivane Kiš, Mirele Ivičević, Ante Knešaureka i Ivana Josipa Skendera, četvero nekadašnjih studenata Muzičke akademije iz klase prof. Željka Brkanovića i akademika Marka Ruždjaka
Na koncertu održanom 17. lipnja u Preporodnoj dvorani palače Narodnog doma u organizaciji Hrvatskog društva skladatelja i
Cantusa, predstavilo se četvero mladih hrvatskih skladatelja. Ovaj jedinstveni koncert na kraju sezone, prigodna naziva Novi
val, objedinio je kompozicije skladateljica Ivane Kiš (1979.) i Mirele Ivičević (1980.), inače ovogodišnje dobitnice stipendije
Rudolf i Margita Matz te skladatelja, Ante Knešaureka (1978.) i Ivana Josipa Skendera (1981.), te večeri ujedno dirigenta
Cantus Ansambla.
Skladatelji Novoga vala redom su završili studij kompozicije na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Mirela Ivičević, kao i Ivan
Josip Skender (koji je diplomirao i dirigiranje u klasi prof. Vjekoslava Šuteja), diplomirala je kompoziciju u klasi prof.
Željka Brkanovića. Usavršavala se na postdiplomskom studiju medijske kompozicije i primijenjene glazbe u Beču.
Raznolike skladateljske tehnike
Njezine kompozicije, DD-DOMINOSADOUBLETIME za flautu i gitaru te DOMINOSA FF00FF za instrumentalni ansambl, dio su ciklusa
DOMINOSA, u kojemu se upotrebljava igra Domina za građenje glazbene forme. Svima dobro poznata igra korištena je u obje skladbe
kao osnovno načelo komponiranja i izgradnje formalnog okvira. Njima se ne narušava programnost druge po redu DOMINOSA FF00FF.
Štoviše, skladba sjajno objedinjuje igru i slučajnost sljedećeg motiva, s pomalo košmarnim, ali povezanim slijedom zvučnih
slika.
Ivana Kiš i Ante Knešaurek kompoziciju su završili u klasi akademika Marka Ruždjaka. Na koncertu novih snaga, Ivana Kiš predstavila
je kompozicije Unreparable 7 minute study (Nepopravljiva sedmominutna studija) te temporary e! za čembalo, djela koje na zanimljiv
način objedinjuje Jerryja Lee Lewisa i Jamesa Hetfielda u novi lik - Jerry Lee Hatfielda. Temporary e! vrlo pažljivo i minuciozno
gradi zvučne strukture iz trozvuka e-mola i dominantnih akorada, što dakako proizlazi iz osobina ličnosti na koje se skladba
referira.
Prvi gudački kvartet i Preludij za instrumentalni sastav Ivana Josipa Skendera pokazali su njegovu sklonost kombiniranja polifonih
tehnika. Skender se u kompozicijama oslanja i na prepoznatljive melodijsko-tematske cjeline kojima suprotstavlja zanimljivu
instrumentaciju i tako stvara potrebne kontraste. Posljednji na programu predstavio se Ante Knešaurek, docent na zagrebačkoj
Muzičkoj akademiji, koji je magistrirao na istoj instituciji i orgulje, a njegova fascinacija orguljama i polifonijom snažno
je vidljiva u glazbi, pa je takav slučaj bio i s Preludijem i fugom za čembalo u odličnoj izvedbi Pavla Mašića te s Koncertom
za trombon i orkestar u izvedbi solista Maria Šinceka i Cantus Ansambla. Knešaurek u svojim kompozicijama, poglavito onima
za orgulje ili čembalo svaki puta iznova pokazuje majstorsko poznavanje zakonitosti instrumenata te iskorištava zvučno bogatstvo
i raznolikosti koje mu ti instrumenti nude.
(Preuzeto iz novina Cantus, br. 163, srpanj 2010.)