Susreti generacija u znaku praizvedbi
Piše: dr. sc. Zdenka Weber
Manifestacija Hrvatskog društva skladatelja i Cantusa, članica ECPNM-a (The European Conference of Promoters of New Music), Glazbena tribina Pula, doživjela je od 5. do 8. studenoga svoje 46. godište, a budući da se nakon Opatije (gdje je osnovana 1963., tada još kao jugoslavensko događanje) od 1999. godine održava u istarskom središtu, bilo je to i jubilarno deseto pulsko predstavljanje pretežno hrvatskog glazbenog stvaralaštva. Prvo mjesto glazbenoga slavlja bilo je Istarsko narodno kazalište, a otvorenju Tribine prethodio je program u predvorju koji su, kao produkciju Folklor se voli i u školi, pripremili učenici pulske Glazbene škole Ivana Matetića-Ronjgova. Obilježivši nastupima 60. obljetnicu postojanja te ustanove, na istarskim tradicijskim glazbalima nastupili su Diego i Danijel Vitasović, Mateo Blašković, Sara Erman, Hana i Asja Fajtović i Valter Bašić. Zvuci karakteristična istarskog melosa, bogate baštine koja se od nedavno kao zaštićeno nematerijalno kulturno dobro nalazi na UNESCO-voj listi, zaokupili su pozornost nazočnih. Nakon toga, uzvanici i gosti HDS-a pristigli iz Zagreba prešli su u kazališno gledalište gdje ih je pozdravila skladateljica i pedagoginja Sanja Drakulić, voditeljica Tribine, a predsjednik HDS-a Hrvoje Hegedušić tom je prigodom uručio i nagrade Društva. Nagrada Boris Papandopulo dodijeljena je skladatelju Alfiju Kabilju za Koncert za flautu i orkestar (praizveden 2008.). Valja spomenuti da je i flautistica Renata Penezić, koja je bila inspiracija pri nastanku djela i prva ga predstavila javnosti, ovjenčana Nagradom Milka Trnina Hrvatskog društva glazbenih umjetnika. Doista se ne događa često da ista skladba, kao kreativni čin i interpretacijsko postignuće, na tako uvjerljiv način osvoji sve prednosti kod žirija koji odlučuju o nagradama. Nagrada Josip Andreis na području muzikologije pripala je Hrvatskom muzikološkom društvu (HMD) za objavljene prijevode s područja Opće povijesti glazbe koje su priredili Stanislav Tuksar i akademik Nikša Gligo. Nagradu je u ime HMD-a primila Sanja Majer Bobetko.
Slavljenici u prvom planu
Simbolično nazvan U čast stvaralaštvu prvi je koncert obuhvatio značajne obljetnice: 60 godina života skladateljice Đeni Dekleva-Radaković,
80 godina života skladatelja Adalberta Markovića, 100. obljetnicu rođenja skladatelja Bruna Bjelinskog, 80. sezonu postojanja
Simfonijskog orkestra HRT-a i 50 godina javnog nastupanja pijanistice Pavice Gvozdić. Tako su se u okviru jednog koncerta
okupile počasti koje su i odredile njegov program. Na početku praizvedena skladba Rakatač (po istrijanski ribež) Đ. Dekleva-Radaković,
profesorice na studiju Glazbene kulture Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, djelo je koje, prema autoričinim riječima, zvučnošću
najavljuje unutrašnji ritam kompozicije, dok značenjem asocira i na sam proces njezinog nastajanja. U uzbibanom protoku kombinacija
zvučnih boja, instrumentalne naslage različitih gustoća svojim tematskim materijalom asociraju glazbenu baštinu Istre.
Skladba Concert Piece za gitaru, gudače i udaraljke Adalberta Markovića, umjetnički izuzetno plodna doajena hrvatske glazbe,
još od praizvedbe 2004. potvrđuje vitalnost glazbenoga sloga neopterećena u protoku nadahnute muzikalnosti. Gitarist István
Römer izvanrednom je pronicljivošću umio podatno naglasiti razigranost solističke dionice, pa je izvedba protekla u živom
izričaju kao pravi poklon skladatelju za njegov 80. rođendan. Obilježavanju 100. obljetnice rođenja Bruna Bjelinskog obol
je dao Simfonijski orkestar HRT-a izvevši osmerostavačnu Suitu iz Korkyre iz 1944. godine. Pa, iako i u ovoj glazbi naziremo
mediteransko osvjetljenje i vedrinu karakterističnu za velikog maga neoklasične glazbe 20. stoljeća, izvedba Suite mogla je
biti zamijenjena nekom od uspjelijih skladateljevih simfonija.
Frano Parać ne sklada mnogo, ali kada dovrši neko djelo trajno nas oduševljava iskustvenom razinom i invencijom koje pogađaju
bitne značajke odabranih instrumenata. Koncert za violinu, violu i gudače praizveli su glazbenici kojima je djelo i posvećeno,
violinist Jože Haluza i violist Milan Čunko; već je iz njihova predanog muziciranja bilo moguće zaključiti da uživaju u bravuri
brzoga dijela, kao i u polaganom nastavku melodijske ekspresivnosti. Osmominutni Koncert u dva dijela, tek s rudimentarnom
naznakom trećega, zapravo ponovljenom tonalitetnom građom brzoga početka, možda je Paraćev odgovor na zahuktalost današnjega
doba u kojemu se nema vremena ni za što. Tko to zna?!
Kraj koncerta pripao je primadoni hrvatskoga pijanizma, Pavici Gvozdić koja u ovoj godini, s više koncertnih nastupa, podsjeća
na 50 godina dugu i nadasve uspješnu karijeru. Njezina životna povezanost, privatna i profesionalna, s akademikom Stankom
Horvatom nedvojbeno je bila u osnovi odabira njegova Koncerta za klavir i orkestar iz 1966./'67., karakteristična primjera
načina na koji je Horvat odgovarao na poticaje svjetskih kretanja Nove glazbe. Bliskost s njegovom glazbom podaje muziciranju
Pavice Gvozdić suverenu vjerodostojnost i krajnje koncentriranu angažiranost, čemu je orkestar vrsno odgovarao kvalitetom
zvuka i disciplinom u ostvarenju svih dionica, potvrđujući svoju 80 godina dugu tradiciju uspješnog nastupanja.
Sam svoj majstor
Oduševljenost i otkrivanje beskrajnih mogućnosti zvučnih evokacija koje pruža današnji stupanj razvoja elektronske tehnike,
poticaji su za ostvarivanje brojnih djela elektroničke glazbe, a ona se javlja kao samostalni umjetnički proizvod. Veliku
zastupljenost nalazi i kao primijenjena umjetnost u susretu s drugim umjetničkim vrstama (posebice film, scenska glazba, audio-vizualni
projekti i drugo). U okviru koncerta 5. studenoga u Hotelu Histria, nazvana Sam svoj majstor, bilo je uključeno jedanaest
skladbi i svi zainteresirani, okupljeni u kasnim noćnim satima, s pozornošću su pratili ostvarenja nastala osobnim manipulacijama
raznih kompjuterskih programa ili korištenjem institucionalnih/privatnih studija.
Predstavljanje je započelo skladbom Intrada marinaresca Massima Brajkovića. Za skladatelja koji djeluje izvan središta s orkestrima,
upravo je elektronička glazba posebni izazov jer mu omogućava ozvučenje glazbenih vizija. Naime, za njega je elektronička
glazba velika prednost i bezgranični izvor zvukovlja te je i svoje balete ostvario upravo u tom vrlo praktičnom mediju. I
skladatelju Daliboru Bukviću elektronička je glazba mogućnost za stvaranje niza djela scenske glazbe, kao i samostalnih skladbi
poput predstavljene Spatial - danse des apparitions (Prostor - pokreti priviđenja). Koristeći razne kompjutorske programe
udubljuje se Bukvić u sasvim određene spekulativne tehničke procese čija protežnost u akustičkom izričaju oblikuje trajanje
od šumova sve do zvučnih valova različitih intonacija.
Osobitu kompleksnost zbivanja ostvario je Davorin Kempf u fantazmagoričnoj glazbenoj fresci Fiat lux ostvarenoj u Berlinu
1994. godine. To skladateljsko ostvarenje zavidne opsežnosti obrazovanja, predstavlja nedvojbeno nezaobilazno djelo na području
hrvatske elektroničke glazbe.
U predstavljenom nizu zanimljivih ostvarenja bile su prve javne izvedbe RPR49 Frana Đurovića, Misije 6 Ane Horvat, Red, White
And Mirele Ivičević, Burning Chrome Igora Karača, Droplets...Josipa Magdića, Supernova Krešimira Seletkovića i Bionic Soundscape
Zlatka Tanodija. Osobitu je pozornost potakla praizvedba audio-vizualnog djela Pljačka banke Vjekoslava Nježića. Autor je,
koristeći trominutnu snimku pljačke Reiffeisen banke u Sesvetama, snimljenu mobitelom od slučajnog prolaznika, na osnovi vizualnoga
polazišta postigao uzbudljivu akustičku nadopunu koja svojom zvukovnošću te intervencijama i interpolacijama ostvarenima u
studiju dokazuje nezamjenljivost i upotrebljivost elektroničkih postupaka.
Pjesnički pjev violončela i glasovira
Izvrsni mladi glazbenici, violončelistica Petra Kušan i pijanist Danijel Detoni već u biografijama bilježe značajne osvojene
nagrade te solističke i nastupe s uglednim orkestrima na mnogobrojnim gostovanjima. Stoga je njihov koncert u pulskoj dvorani
Zajednice Talijana Circolo 6. studenoga privlačio osobitu pozornost.
Odabir šest skladbi s naglašenim poetskim asocijacijama, izvedbe koje su bile tehnički superiorno i glazbeno nadasve promišljeno
i impresivno predstavljene, osigurale su umjetnicima topli pljesak nakon svakog djela. Tako su Petra Kušan i Danijel Detoni,
precizno uigrano i razigrano u gesti, praizveli Sonatu za violončelo i klavir akademika Anđelka Klobučara skladanu ove godine
na poticaj Sanje Drakulić. S uobičajenim rasporedom stavaka brzi-polagani-brzi Klobučareva Sonata donosi razradu intervala
sekunde-kvarte i septime te motiva dviju seksta u odnosu tritonusa što, dakako, djeluje disonantno, ali u majstorskom oblikovanju
i kontrastima otkriva glazbenost već odavno usvojenih skladateljskih sloboda. Spokoj evocirane osamljenosti u elegičnom ozračju
skladbe Sami za violončelo i klavir Berislava Šipuša osvojio je spontanu prihvaćenost i djelo će svojom mirnoćom ugođaja nedvojbeno
poticati glazbenike da ga rado uključuju u programe. Lirski, pak, izraz skladbe za violončelo solo Hey Pearl! Srđana Dedića,
također ulazi u rado ponavljani repertoar jer violončelistu otvara obzore inspiriranih skladateljskih postupaka koji vješto
stapaju tradiciju i inovaciju. Praizvedba Pedalnih osminki za klavir akademika Rubena Radice bila je svojevrsni predah, kratka
inventivna etida posvećena muzikologinji Evi Sedak u povodu njezina 70. rođendana i to prigodno djelce sam autor najbolje
označuje kao „490 osminki Evi u čast".
Jedan od najznačajnijih predstavnika hrvatske glazbene avangarde 20. stoljeća, skladatelj, pijanist i pisac Dubravko Detoni
trajno je znao glazbala prilagoditi svojim tragalačkim porivima u iznalaženju novih akustičkih odnosa. Na takvu nas poticajnost
na području novog instrumentalnog virtuoziteta podsjeća i njegova skladba Assonance I za violončelo i glasovir, djelo nastalo
još 1968. godine. Poetske asocijacije ritmiziranih fraza autor opisuje kao istraživanje nepotpunih glazbenih srokova više
linija što se svojom nesinkronošću među sobom nadopunjuju.
I na kraju, praizvedba skladbe Canto de la ave rapiega (Pjev ptice grabljivice) za violončelo i klavir Ivana Božićevića, skladatelja,
orguljaša i pijanista, posizanjem za španjolskim glazbenim idiomom u stavcima Chacona i Fandango otkriva novu putanju suvremene
glazbe s početka 21. stoljeća (djelo nastalo u ovoj godini) koja instinktivno i neopterećeno pronalazi susret sa slušateljem.
Cjelova u beskraj
Već stoljetna posvećenost skladanju za glasovir rezultirala je djelima koja slijede sve povijesne stilske mijene, a da ipak
i dalje postoje otvorena područja za nova autorska sučeljavanja. Tako će i skladba Makapaka Viktorije Čop, djelo koje je naručila
EPTA za klavirsko natjecanje u Osijeku 2009., a koju je 7. studenoga u Istarskom narodnom kazalištu praizveo pulski pijanist
Vladimir Mlinarić, ući u natjecateljsko nadmetanje uz bogati standardni repertoar. Izvanglazbene konotacije koje dozivlju
fantastični lik iz bajkovite šume ili pak sugeriraju ustrajnost u dječjoj igri i mašti, kao što upućuje skladateljica tumačeći
nepoznanicu naslova Makapaka, predstavljat će za mlade pijaniste susret s duhovitim suvremenim glazbenim izričajem koji sadrži
pedagošku namjeru svladavanja tehničkih zahtjeva.
Slovenski skladatelj, violončelist i dirigent Bogo Leskovic (Beč, 1909. - Ljubljana, 1995.) manje nam je poznat, ali je za
pijanista Vladimira Mlinarića zacijelo prezentno ime, budući da je Mlinarić studirao u Ljubljani. U praizvedbi Leskoviceve
skladbe Dva gamelanska plesa (Tranquillo. Ondeggiante e poco rubato i Allegretto molto ritmico) upoznali smo skladatelja koji
znalački provodi slični tematski materijal i impresionističkom izražajnošću (gamelan!) ostvaruje lelujave zvučne ugođaje.
Repertoar pijanistice Katarine Krpan obogaćen je skladbom Kate's Kiss (Katin poljubac) Mladena Tarbuka, djelom koje do
te mjere obiluje cjelovima da je u toj navali poljubaca skladatelj očito zaboravio čak i na neka pravila uviđavnosti u opisu
djela, a ne samo na suosjećanje sa slušateljem kada je riječ o trajanju tog prekomjernog ljubljenja. Pet uglazbljenih cjelova,
Majčin, Očev, Ljubavnikov, Djetetov i Cjelov smrti nižu se ogromnom skladateljevom upornošću da prolaznost jedinke pretoči
u vremenitost glazbe same. Katarina Krpan još nije vremenita, a cjelivanje u svim etapama njezina života vremenski je ipak
bilo preobilno (skladba traje više od sat vremena). Pijanistica je vidnim (napinjanje da dosegne žice u glasoviru) i čujnim
angažmanom izvodila navedene opsežne stavke čija programnost ipak ostaje tek u skladateljevoj mašti. Ono što smo kao slušatelji
doživjeli, cjeline su u kojima prevladavaju guste akordičke progresije i ozvučena promišljanja s inverzijama, kojima se u
posljednjem stavku Cjelovu smrti (nije li za takve spekulacije još prerano?) ubrzano unatrag, dakle u rakovu pomaku, rekapitulira
prva četiri cjelova. Kao poklon pijanistici, Tarbukovo je dugotrajno pijanističko bavljenje njezinim životom zacijelo u intenciji
pohvala njezina umijeća. Pijanistica je doista dokazala svoju izdržljivost i veliku koncentriranost, kao i tehničku suverenost.
Međutim, nakon odslušana pijanističkog romana rijeke ostaje u zraku moguće, doista ne i izraženo pitanje, nije li Cjelov smrti
mogao biti zamijenjen uglazbljenim pozivom Kiss me Kate?
Gudački kvarteti kao šarolike razglednice
Svečarski koncert u povodu 20. obljetnice djelovanja održao je Gudački kvartet Sebastian 7. studenoga u Crkvi svetog Franje
i u cijelosti potvrdio vrsnost koja se osobito ističe u pristupu i ostvarenju vrlo različitih djela. Na programu su bili gudački
kvarteti Malo sutra Frana Đurovića, Pe' moti za finit pismu Sande Majurec, Agnus Dei Anđelka Igreca, Religioso Nenada
Firšta, Forelock Silvija Glojnarića, Astor - tango istriano Tomislava Uhlika i Transcontinental Postcards Vanje Lisjaka. Lapidarnost
praizvedenih skladbi F. Đurovića i S. Majurec dobro su došli primjeri kako je u kratkom vremenu moguće zanimljivo osmisliti
glazbeni tijek i nepretencioznošću zabaviti slušatelje. Igrecova i Firštova djela, praizvedena na ovogodišnjim Svečanostima
pasionske baštine u Zagrebu, ostvarenja su skladatelja kao emanacija duhovnosti i vjerničkog sudjelovanja na području suvremene
glazbe. U tome se invencijom osobito ističe Igrecov Agnus Dei. Za svoj kvartet Forelock (praizvedba) S. Glojnarić ističe da
je djelo crossover podrijetla izvora te nastavlja definicijom beyond-Avant-garde, kao tumačenjem o izvorištima različitih
glazbenih idioma ukoričenih u ostvarenje čija nas zvukovnost asocijativnim tijekom odvodi u prepoznatljiva ishodišta. Uhlikova
inspiracija ovaj put izvire iz glazbe Astora Piazzole nadograđene istarskim plesnim motivima i to će djelo biti zanimljivo
doživjeti uz sudjelovanje plesača, kako je ono i inicijalno zamišljeno. Jer, valja napomenuti, predstavljena praizvedba nije
pogodila švung tanga. I na kraju sedam krokija Vanje Lisjaka, sedam transkontinentalnih razglednica, od Polarnog svjetla do
Međuzvjezdanih razglednica, karakterističnim je dojmovima predstavila svoje izvanglazbene inspiracije, a Gudačkom kvartetu
Sebastian pružilo zaključnu uvjerljivost, potičući slušatelje na dugotrajan pljesak odobravanja.
Đelo Jusić pozdravljen s velikim simpatijama
Koncert pod primjerenim nazivom Dubrovački kantuni, održan 7. studenoga u Istarskom narodnom kazalištu u povodu 70. rođendana
skladatelja, aranžera, dirigenta i gitarista Đele Jusića bio je dostojanstveno slavlje na kojemu se u većem broju okupila
i pulska publika. Bile su izvedene skladbe s ozbiljno-glazbenim ugođajima, Suita za Zagrebački akademski kvartet gitara, Samo
za dvoje za violončelo i glasovir i Koncert za fagot i orkestar (gudački kvartet) u čijim su izvedbama sudjelovali mladi zagrebački
gitaristi, violončelistica Neva Begović, pijanistica Elizabeta Zalović, fagotist Matija Novaković i Gudački kvartet Sebastian.
Jusićeva melodijska invencija prevladava u svim navedenim djelima, da bi njegovim uspješnicama u izvedbi Mješovite vokalne
skupine Nešpula, pjevanju Brune Krajcara i završno, nastupom Klape Ragusa publika „došla na svoje" i pjevajući zajedno
s glazbenicima, podigla temperaturu u gledalištu. Bilo je to pravo i iskreno slavlje posvećeno velikim zaslugama Đele Jusića
i preostaje samo zaželjeti mu dobro zdravlje i još mnogo hitova kojima je do sada stekao svoju vjernu publiku.
-----------------------------------------------------------
Tribine na Glazbenoj tribini Pula '09
Klasična glazba nema alternative
U okviru 46. Glazbene tribine Pula održana su i dva susreta s predstavnicima nakladničkih kuća te su tako javnosti predstavljena notna, knjiška i diskografska izdanja objavljena u razdoblju „od Pule do Pule". Glazbeno nakladništvo - notna i knjiška izdanja - zastupali su muzikolozi Nada Bezić (HGZ), Dalibor Davidović (urednik dvaju muzikoloških izdanja), Ivan Živanović (Muzički informativni centar Koncertne direkcije Zagreb) i skladatelj Krešimir Seletković (Cantus d.o.o.), dok je tribinu vodila muzikologinja Jana Haluza. HGZ je u proteklom razdoblju objavio dva izdanja, Plavu konjicu i Društveni orkestar HGZ-a autorice Nade Bezić, a MIC-ova izdavačka djelatnost rezultirala je sa čak 19 izdanja. Objavljene su note s djelima J. Bajamontija, B. Berse, B. Bjelinskog, V. Čop, D. Detonija, P. Dešpalja, S. Drakulić, J. Hatzea, D. Kempfa, B. Papandopula, I. Šibenčanina, B. Širole, a nastavljen je i kontinuirani projekt izdavanja cjelokupnog opusa D. Pejačević. Dalibor Davidović predstavio se kao samostalni urednik, upozorio je na knjigu Metode analize glazbe Leona Stefanije (u izdanju Hrvatskog muzikološkog društva, što je izazvalo reakciju njegove članice Sanje Majer Bobetko, s napomenom da je Društvo objavilo i druga izdanja, uz kontinuirano objavljivanje muzikoloških časopisa IRASM i Arti Musices). Davidović je još istakao i Zbornik posvećen Evi Sedak u povodu 70.obljetnice života (uz akademika Nikšu Gligu i Nadu Bezić, također urednik). Cantus d.o.o. objavio je monografiju Tragom glazbe posvećenu Vladimiru Ruždjaku autorice Erike Krpan i notna izdanja skladbi D. Bukvića, B. Kunca, T. Uhlika, P. Dešpalja i O. Jelaske te zbirku Djeca nose svjetove na dlanu. Na tribini o diskografiji govorili su Mirjana Matić, direktorica Cantusa d.o.o., Antun Tomislav Šaban, skladatelj i glavni tajnik Hrvatskog društva skladatelja, Tomislav Škulić, direktor Acquarius Music Publishing d.o.o. i član Predsjedništva HDS-a te Mladen Tarbuk, skladatelj, dirigent i producent (voditeljica Jana Haluza). U objavljivanju CD-ova, Cantus je bio najplodniji, pa su izašli autorski albumi K. Odaka, M. Magdalenića, Z. Juranića, Ž. Brkanovića i D. Bukvića, kao i M. Brajkovića, L. Fidrija, Hrvatska orguljska glazba autorice Lj. Očić, I. Brešana i Djeca nose svjetove na dlanu. Dok je Cantus subvencionirani neprofitabilni izdavač, Acquarius Records tržišno je orijentiran, a zbog nevelike prodaje CD-ova s hrvatskom glazbom, ograničen je na samo dva do tri izdanja godišnje. Iz opsežnog izlaganja M. Tarbuka valja izdvojiti formulaciju da klasična glazba nema alternative i da je neophodan angažman oko izdavanja djela hrvatskih skladatelja, kao i oko obrazovanja mlade publike. (dr. sc. Zdenka Weber)
--------------------------------------------------------------
Dnevni koncerti pulske Tribine
Piše: Ana Kuštrak
46. Glazbena tribina Pula i ove je godine u četiri kratka dana predstavila raznoliki program, a uz „glavne" večernje
koncerte, sačinjavali su ga i oni podnevni. Trio Solenza koji je trebao nastupati drugoga dana Tribine, neplanirano se prometnuo
u duo zbog bolesti pijanista Marija Čopora. No, dvadesetominutni program ipak je održan i na posljetku je oduševio publiku.
Zbog nedostatka glasovira, izvedene su svega dvije kompozicije, Concerto abbreviato za klarinet solo Petra Bergama (izvrsni
Bruno Philipp) te Versus za klarinet i glas Marka Ruždjaka (Bruno Philipp i sopranistica Davorka Horvat). Bergamov Concerto
pokazao je raskoš klarineta, kao zasebna glasa, sposobna za izvedbe visokih tehničkih prohtjeva. Ruždjakov Versus jedna je
od ponajboljih kompozicija na Tribini, čemu su zasigurno pomogli izvrsno pripremljeni i usklađeni umjetnici. Temelji se na
načelu imitacije ili, kako i samo ime sugerira, suprotstavljanju glasa i klarineta, ali do takvih razmjera da su, radi tehničkog
tretiranja oba „instrumenta", granice između njih gotovo nepostojeće. Koliko glas zvuči kao klarinet, toliko i klarinet
pjeva poput ljudskog glasa.
Petak u podne bio je rezerviran za orguljski repertoar, odnosno koncert Elizabetin svijet. Elizabeta Zalović bila je solistica
u skladbama Sedmo nebo Sanje Drakulić, Triptihu za orgulje Dona nobis pacem Stjepana Šuleka, Cithari Željka Brkanovića, 7
preludija za orgulje Branka Lazarina i djelu Lichtenstein Pop-Art Ive Josipovića, dok joj se u Litaniji i aklamaciji Ante
Knešaureka pridružila violončelistica Neva Begović. Orgulje i violončelo dva su instrumenta nevjerojatno srodnih zvukova,
no iako su se polifono ispreplitali u Knešaurekovoj kompoziciji, autor je, pokazujući se poznavateljem orgulja, glazbala tretirao
na način da ni jednome od njih nije oduzeo zvukovnu samostalnost.
Posljednji podnevni koncert održan je u Poreču na završni dan Tribine. Nastupili su pobjednici međunarodnih natjecanja u 2008.
i 2009. godini, redom mladi i talentirani umjetnici. Na početku je odmah oduševio četrnaestogodišnji pijanist Kristian Keil
iz Pule koji klavir svira nepunih pet godina. Izveo je tehnički vrlo zahtjevnu „natjecateljsku" kompoziciju Dalibora
Bukvića Pour le concours. Uslijedile su violinske skladbe A u daljini vrt pun cvijeća Ivane Stefanović, Reflekset Akila Marka
Kocija i virtuozni Guslački hir br. 1 Pavla Dešpalja, sve u izvedbi mlade Đane Kahriman. Gitarist Juraj Majstorović vrlo je
sigurno i muzikalno izveo Tri trubadurske za gitaru Stjepana Šuleka, a nakon njega, Domagoj Guščić i Azra Medić predstavili
su tri opusa za klavir četveroručno - Minutne skice Nikše Njirića, Simple Piano Music Laure Mjede Čuperjani i djelo vrlo zanimljiva
naziva Tri kardiološke dijagnoze Zorana Juranića. Za kraj je ostavljena virtuozna i briljantna skladba 22 per 2 Dubravka Detonija
u izvedbi izvrsnog Marina Marasa i Renate Hill.
(Preuzeto iz novina Cantus, br. 159/160, prosinac 2009.)