TREĆI GRAND PRIX MARKU TOMASOVIĆU
Piše: Maja Sabolić
Stručni žiri Zagrebfesta (Mišo Doležal, Siniša Leopold, Ante Pecotić) dodijelio je Mariji Klasiček (Ni sad - Hana Hegedušić) u ime Hrvatskog društva skladatelja nagradu za najbolji tekst, a svojom odlukom za najbolju skladbu poklopio se s odlukom žirija publike sastavljenog od deset predstavnika hrvatskog javnog života i deset nasumce odabranih posjetitelja koncertne večeri. Marko Tomasović treći put osvaja Grand prix (2000., 2006.) skladbom Kiša, napisanom u suradnji s Marijom Šimunovićem za dvadesettrogodišnju Splićanku Lidiju Bačić.
Veteran Fedor Kopsa ocjenjuje: „Ja sam iz generacije koja živi od melodije i za mene je melodija važan faktor. Dajte vi meni recite, kojoj od pjesama vi možete ponoviti jedan, dva takta. Isključeno. Ja to ne kritiziram. Danas je tako, to treba. Ali, Zagrebački festival osnovan je na bazi melodije. Ta tvoja ruka mala jedanput se izvela i već ste je mogli pjevati, svirati ... današnja omladina ne živi od osjećaja toliko koliko smo mi u ono vrijeme živjeli. Život je danas pretežak, stresovi su veliki, treba se gurati naprijed, nema vremena za mile-lale i ja te ljubim-ti me ljubiš; kakav je život, takve su i pjesme. Meni se svidjela recimo, Od srca do srca, imala je stil i melodiju, ako bih je dva-tri puta slušao mogao bih je i pjevati, ali od svih ovih drugih garantiram da ni jedna neće biti evergreen."
Da je Zagrebfest uopće održan, najviše možemo zahvaliti umjetničkom voditelju Hrvoju Hegedušiću, nakladniku Cantusu i Hrvatskom
društvu skladatelja. Naime, u svome 55. izdanju (po čemu jubilarnom?) na natječaj je stiglo samo 70 radova, daleko manje nego
na samome početku davne 1953. godine. Jedini hrvatski festival lakih nota koji u prvi plan stavlja skladatelje, upravo njima
nije dovoljno zanimljiv. Jasno je da su sretni dani Zagrebfesta minuli. Danas se, kažu, pjesma promovira na drugačiji način,
videospotom, TV emisijama, MP3 fileovima, hit-listama, manjim ili većim skandalima. U vrijeme masovnog kopiranja diskova,
ni diskografija više nije magnet pa stoga ne čudi da je nedavno Hrvatska diskografska udruga prepolovila nakladu za srebrne,
zlatne i platinaste tiraže. Taj začarani krug nije lako riješiti, on traje godinama i ne vidi se izlaz. Stručna komisija Hrvatskoga
društva skladatelja (M. Doležal, A. Pecotić, M. Softić, H. Hegedušić) nije mogla iz ponude odabrati bolje, ali ne treba uzmicati.
Usprkos osrednjim rezultatima, treba biti uporan, tražiti samo najbolje i u godinama pred nama. Na slavnoj tradiciji možda
i nastanu neke nove vrijednosti. Zagrebfest je danas tek riječ koja starijima od 40 godina mami blag osmijeh nostalgije, asocijacije
na Ivu, Gabi, Terezu, Vicu i ostalu plejadu umjetnika iz generacije koja je upravo kroz zagrebačke susrete stvarala povijest
hrvatske popularne glazbe i koja je bila i ostala dijelom njihovih života.
Novi Zagrebfest spojio je trenutke sjajne povijesti i današnju glazbenu ponudu.
Pred festivalski orkestar najprije je izišao maestro Miljenko Prohaska, doajen zagrebačkih festivala (orkestrom je dirigirao
još davne 1955. ), vodeći glazbenike kroz svečanu pjesmu festivala Zagreb, Zagreb, da bi potom dirigentski štapić preuzeo
Stipica Kalogjera (i u vlastitoj skladbi Josip Cvitanović).
Zatim smo slušali 12 skladbi u konkurenciji za nagrade, tri ekskluzivna zagrebačka medley prisjećanja Gabi Novak, Maje Blagdan
i Jacquesa Houdeka, pratili dodjelu plaketa Zagrebu odanomu Arsenu Dediću (za 70. rođendan) koji je izveo i kraći recital,
te jednome od osnivača Fedoru Kopsi (za 95. rođendan), sve uz pratnju Revijskog orkestra HRT-a. CD s novim pjesmama mogao
se već u Lisinskom nabaviti po iznimno povoljnoj cijeni. Na njemu su, uz već spomenute pobjednike, zastupljeni i ostali autori
festivalske večeri, Mirko Šenkovski, Marijan Milić, Miho Marušić, Josip Cvitanović/Donald Kupčinec, Darko Kalogjera/Senka
Laginja, Emanuel Milković, Danijel Popović/Željko Pavičić, Zoran Mišolongin, Mario Fiedler i Vladimir Kočiš Zec.
Zagrebfest i ove godine ima pobjednika debitanta. Lidija Bačić dolazi iz vokalne skupine Perle, došla je do finala u reality
showu i traži svoju potvrdu. Otvori li joj zagrebačka pobjeda toliko željena vrata, očekujemo je i na drugim manifestacijama
(Dora, HRF, Split) - dobro ti more Lidija.
I za kraj, nekoć bi na završetku direktor pozdravio prisutne, zahvalio im i pozvao na novi susret iduće godine. Taj trenutak
sad nismo doživjeli, ali unatoč tome vjerujemo da Zagrebfest ide dalje. Do viđenja 2009.!
(Preuzeto iz novina Cantus br 153/154)