Ozbiljnost skladateljskog poziva
Piše: dr. sc. Zdenka Weber
Hrvatsko društvo skladatelja (HDS) i Cantus d.o.o. organizirali su 26. travnja u Preporodnoj dvorani palače Narodnog doma
u Zagrebu koncert pod naslovom Generacija 40 okupivši trojicu članova HDS-a: Davora Bobića, Dalibora Bukvića i Anđelka Igreca,
koji svi u ovoj godini slave 40. rođendan. Možda je to bila malo rana slavljenička prigoda, jer pred tim su skladateljima
još desetljeća rada, pa ipak, bilo je zanimljivo čuti po dva njihova djela kao pogled u skladateljske radionice autora koji
su u punom zamahu pisanja glazbe.
Zajedničke značajke
Sva trojica svečara dijele neke zajedničke značajke. Kao prvo, sva trojica žive izvan Zagreba, „izvan takozvana središta nacionalne
glazbene scene", kako u programskoj knjižici piše muzikologinja Sanja Raca, pri čemu i nije najsretnija oznaka „takozvana",
jer Zagreb i predstavlja metropolu u kojoj se događa „glavna struja" naših kulturnih događanja. Bobić i Igrec žive i
imaju vrlo razgranatu djelatnost u Varaždinu, a Bukvić već desetak godina živi u Parizu i predaje na nekoliko konzervatorija.
Kao drugo, svu trojicu odlikuje krajnje ozbiljan pristup skladateljskom radu, uvjetovan prvenstveno završenim studijima na
uglednim učilištima. Bobić je diplomirao kompoziciju, glazbenu teoriju i harmoniku na Konzervatoriju P. I. Čajkovski u Kijevu
(razredi prof. G. I. Ljašenka, E. F. Stankoviča, D. I. Jaškeviča), Bukvić je studij kompozicije završio na Muzičkoj akademiji
u Zagrebu (u razredu prof. S. Horvata), a Igrec je studij završio na Hochschule für Musik und darstellende Kunst u Beču, i
to orgulje i improvizaciju u razredu prof. H. Haselböcka, crkvenu glazbu kod W. Sausenga i P. Planyavskog, kompoziciju kod
prof. I. Eröda i K. P. Satzlera, a dirigiranje u razredima prof. E. Ortnera i P. Burwika. Riječ je, dakle, o skladateljima
koji su od rane mladosti osjećali „stvaralački poziv", a glazbi pristupaju s velikim povjerenjem u mogućnosti ostvarivanja
novih djela pretežno u okvirima tradicionalnih oblika, s uvriježenim instrumentima i na način ostvarivanja glazbenih djela
koja donose, doduše proširenu i oslobođenu, ali ipak klasično tretiranu zvukovnost.
Različitosti glazbenih učilišta na kojima su se profesionalno oblikovali naši četrdesetogodišnjaci potakle su i određene različitosti
njihovih skladateljskih izraza, iako valja naglasiti da sva trojica pišu djela koja izravno komuniciraju sa slušateljima,
a izvođačima pružaju osnove za skladno muziciranje.
Bobić između minimalizma i foklorizma
Skladatelj, glazbeni pedagog i aktualni ravnatelj Varaždinskih baroknih večeri Davor Bobić bio je predstavljen glazbom koja
odaje naglašenu radost bavljenja pozivom u kojemu je ostvario već više od 130 (!) naslova pišući u najvećoj mjeri prema narudžbama,
što odaje omiljenost njegove glazbe kod hrvatskih i inozemnih interpreta. U Bobićevom osobnom skladateljskom popisu nalaze
se njegova orkestralna, vokalno-instrumentalna (među ostalima, i oratorij Kralj Tomislav i Vukovarski requiem), baletna (Veronika
Desinićka, folklorni balet s pjevanjem, koji je uspješno praizveo Ansambl Lado), koncertantna, komorna, solistička djela i
scenske glazbe, što sve potvrđuje izvrsno vladanje skladateljskim zanatom i izrazitu glazbenu maštovitost. Posežući za raznovrsnim
izvorima nadahnuća, skladao je Bobić i predstavljeni Sumphoneo za glasovirski kvintet (2004.) u naznakama glazbenoga minimalizma,
te Concertino za 8 glazbenika (puhača, 2007.) koji donosi vedru glazbu s natruhama folklornog idioma.
Bukvićeve ekstremne točke zvukovlja
Budući da je Dalibor Bukvić bio predstavljen skladbama iz 1991. godine, Prophéties za glasovir i Diptihom za glasovir i 10
puhača, te u osobnom izboru naveo 13 naslova, očito je riječ o skladatelju čiji je veći dio opusa nastao 90-ih godina prošloga
stoljeća. Od novijih djela valja zabilježiti Pour le Concours, pet etida za glasovir (2007.) čije je notno izdanje objavio
Cantus d.o.o. u suradnji s HDS-om i Međunarodnim natjecanjem Etide i skale. Bukvićeva glazba izrijekom asocira na zagrebačku
skladateljsku školu S. Horvata, osobito u Prophéties za glasovir. Tema i šest varijacija u kontrastima uzburkanog i suprotstavljenog
meditativnog izraza vodi nas kroz klavirsku imaginaciju koja nadahnuto koristi široki raspon instrumenta. I u Diptihu skladatelj
označava ekstremne točke zvukovlja unutar kojih se odvija glazba potaknuta koloritom puhačkih glazbala.
Kasnoromantički Igrec
Anđelko Igrec, povjerenik za crkvenu glazbu Varaždinske biskupije, uglavnom piše glazbu naglašene duhovnosti, tako i Stabat
mater, peterostavačnu tužaljku za alt i gudački kvartet (1999.) predstavljenu na koncertu. Nadahnut stihovima Ljerke Jovanov,
koja je u dramatičnim okolnostima izgubila sina (ovisnika o drogi), ispisao je Igrec partituru za glas koji se kreće od recitiranja
do dojmljive pjevnosti na zvučnoj osnovi inventivnog, od kasnoromantičkog do ekspresionističkog tretiranja gudačkog kvarteta.
Glazba je to koja tematikom i skladateljskom koncepcijom plijeni pažnju i ocrtava izvore inspiracije, osobito dojmljiva u
instrumentalnim interludijima. Ovdje valja iznijeti najnoviju informaciju da je Igrec ovogodišnji dobitnik tradicionalne Vjesnikove
nagrade Josip Štolcer Slavenski za oratorij za sole, dječji zbor, mješoviti zbor i orkestar Pashalne slike, velebnu partituru
praizvedenu u povodu proslave 10. obljetnice Varaždinske biskupije na koncertu 28. rujna 2007. godine u okviru Varaždinskih
baroknih večeri.
Zahvaljujući maru glazbenika, pijanista Damira Gregurića, Gudačkog kvarteta Sebastian (Anđelko Krpan i Korana Rucner, violine,
Nebojša Floreani, viola i Zlatko Rucner, violončelo), altistice Martine Gojčeta-Silić i Cantus Ansambla pod ravnanjem Ivana
Josipa Skendera, program je bio predstavljen na profesionalan način, a glazbeničkom profinjenošću istakla se Martina Gojčeta-Silić.
Čini se da subotnja večer nije pogodovala većem odazivu publike, pa ipak, i ovom je prigodom bilo upozoreno na skladatelje
čija su djela dokazi ozbiljnog posvećivanja skladateljskom pozivu.
(Preuzeto iz novina Cantus br. 151)