Razgovor sa Slavkom Nedićem, skladateljem, umjetničkim direktorom Uskrsfesta i urednikom Glazbenoga programa Hrvatskog katoličkog radija
ŽIVOT POSVEĆEN DUHOVNOJ GLAZBI
Piše: Maja Sabolić
Uoči novog izdanja Uskrsfesta (29. i 30. ožujka) pokušavamo sagledati problematiku specifičnoga glazbenog izričaja dok nam novinar, skladatelj i glazbeni urednik Slavko Nedić otvara srce:
Uskrsfest je naš najstariji festival hrvatske glazbeno-duhovne scene, pokrenut je 1979. i, s malim prekidom zbog ratnih događanja, traje u kontinuitetu. Uskrsfest, kao i cjelokupna hrvatska glazbeno-duhovna scena, refleks je raznih glazbenih pravaca, od šansona, popa, rocka i jazza do klasičnijih oblika, ali uvijek s duhovnim ili produhovljenim tekstovima.
Na Uskrsfestu sam se prvi put pojavio kao izvođač 1981., a njegov sam umjetnički direktor od 2002. godine. Tada smo povjerenik za pastoral mladih Zagrebačke nadbiskupije vlč. Robert Šreter i ja odlučili napraviti zaokret, smatrajući da Uskrsfest kao naš najstariji festival hrvatske glazbeno-duhovne scene zavređuje reprezentativniji pristup i prostor, pa smo iz kino dvorane Studentskoga centra preselili u Koncertnu dvoranu Vatroslava Lisinskog. Koncert izravno prenosi desetak radio postaja, a Hrvatska televizija emitira odgođenu snimku.
Krug autora i izvođača svake se godine širi. Povećavate li i broj pjesama u konkurenciji?
Povećava se broj prijava, prošle su godine bile 84, ali zbog CD izdanja limitirani smo trajanjem, pa se u natjecateljskom dijelu izvodi samo 20 pjesama.
Pjesme su suvremenoga glazbenog izričaja. Zašto se onda u takozvanom laičkom mediju ne čuje dovoljno tih radova koji na CD-u uredno stižu radijskim postajama?
To ni ja ne razumijem. CD-ove šaljemo većini radijskih postaja. Meni je nevjerojatno da primjerice radio, koji za sebe kaže da je sto posto hrvatski, uopće nema mjesta za pjesme duhovnoga sadržaja. Također sam urednik diskografske etikete Cro Sacro Hrvatskog katoličkog radija (HKR) koju je, pod okriljem i u suradnji s Croatia Recordsom, pokrenuo HKR. Pod tom smo etiketom objavili niz izdanja koja realizacijom apsolutno zadovoljavaju sve kriterije, ali ih nema u eteru. Snimili smo i album Tvoje ljubavi sam žedan koji je imao 3 nominacije za Porina, na kojemu 12 najpoznatijih pjevača pjeva 12 poznatih duhovnih pjesama, međutim u hrvatskom eteru možete uredno čuti Škorin Ženo, man'se očenaša, ali njegovu antologijsku izvedbu Psalma 23 vrlo rijetko ćete čuti.
Još kao đak svirali ste u bolskome dominikanskom sjemeništu, nastavili na Bogosloviji i svoj ste život praktički posvetili duhovnoj glazbi. S druge strane, otac ste troje djece, izuzetno vam je važna obitelj - jesu li te dvije strane Vaše ličnosti međusobno pomirene?
Sve je to jedna strana. Počeo sam se baviti glazbom u tamburaškom orkestru u dobi od 10 godina i tamo zavolio glazbu, a osjećam se praktičnim vjernikom i smatram da mi je onaj početni talent, glazbeni dar dao Bog. Ako sam to dobio od Boga, onda to na odgovarajući način trebam vratiti. Kako sam bio u sjemeništu, to je bilo i snažnije - osnovao sam sastav Akvinac i sredinom sedamdesetih svirali smo misu s bubnjevima, dvije gitare, basom i klavijaturama. I danas se čuje da crkva podilazi mladima novim glazbenim oblicima. Nema crkva što podilaziti, pa i ja sam Crkva i kad slavim Boga činim to na način kako najbolje znam. Glazbeno sam odrastao uz Pink Floyd i Deep Purple, dakle hard i sympho rock postali su temelj mojega glazbenog razmišljanja.
Među dvjestotinjak skladbi koje ste napisali ima i suita, oratorija i mjuzikla – čak jedna nedovršena rock opera – a na tom temelju iznikla su i vaša dva autorska albuma. Najprije Slike iz Hrvatske (1997.) i krajem prošle godine Čovjek i Bog iz Nazareta, rad koji ima veliku ljudsku poruku. Kako su nastali?
Slike su bile jedan od prvih instrumentalnih autorskih glazbenih uradaka u nas. Stvarao sam ga dvije godine, a nastao je tako što sam hodajući po ratištima, svirajući za invalide, razgovarajući s ljudima, u sebi formirao poseban naboj koji se pretočio u note. Autorska instrumentalna glazba nije komercijalna, ona se napravi jednom u par godina za užitak, pa je i trebalo čekati dosta godina da nastane taj album. Čovjek i Bog iz Nazareta jest glazbeno-duhovna poema, album na kojemu Glumci u Zagvozdu (Vedran Mlikota, Ivo Gregurević, Goran Navojec, Bojana Gregurić, Anja Šovagović Despot i Sanja Marin) recitiraju stihove Marka Pandurevića na moju glazbu. Album je rađen na zamolbu zaklade Kap za slap, kao pomoć njihovoj inicijativi za osvješćivanje problema invalida u Hrvatskoj.
Album će zasigurno biti u konkurenciji za novoga Porina bude li u sekciji za Duhovnu glazbu dovoljno prijava.
Nije problem broj prijava već brkanje pojmova unutar kategorije. Glazbena duhovna diskografija prilično je bogata s dvadesetak i više prijava godišnje. Ali, prijavljuju se i albumi pučkih pjesama i albumi neoklasike i oni božićnih pjesama – i kako vrednovati autorski album originalne instrumentalne glazbe i obrade narodnih pjesama. Smatram da bi duhovna glazba trebala biti zasebna cjelina s tri kategorije - album popularne duhovne glazbe, album božićnih skladbi bez obzira na žanr te album zborske odnosno neoklasične glazbe. Nažalost, Upravni odbor još uvijek nema dovoljno sluha za taj problem. Ali jednog dana…

12. DANI DUHOVNE GLAZBE CRO PATRIA 2007.
Piše: dr. sc. Ivana Tomić Ferić
Po mnogočemu jedinstven projekt u organizaciji Glazbene mladeži Split, Dani duhovne glazbe Cro Patria već dvanaestu godinu promiče glazbovanje u mimohodu mladosti i prijateljstva pronoseći entuzijazam i vedrinu onih koji otvorenošću srca i duha koračaju uz glazbu i s glazbom. Kvalitetom, opsegom i širinom djelovanja, ovaj je festival prerastao uske lokalne međe izgradivši se u respektabilnu manifestaciju međunarodnih razmjera.
Unatoč činjenici da stvaranje i promicanje zborske glazbe ne nailazi na adekvatan odaziv i razumijevanje onih koji bi mogli i trebali snažnije poduprijeti realizaciju ovoga projekta, Glazbena mladež Split ustraje u namjeri da održi kontinuitet i okupi mnogobrojne poklonike festivala koji ovjenčani pjesmom objavljuju nove ljepote – one izvan i unutar vlastitosti. Stoga ohrabruje spoznaja da su koncerti Cro Patrie izvrsno posjećeni, a postignuća sve zapaženija.
Glazba kao potreba
Valja, međutim, p(r)ozvati odgovorne i osvijestiti razložnost postojanja ovih glazbenih Dana na pragu kontroverznog, novog milenija u kojemu zamagljenost granice između trivijalnog i umjetničkog raste, a senzibilitet za estetska i estetička pitanja gotovo potpuno izostaje. U vremenu sveprisutne komercijalizacije i izvitoperenih društvenih okolnosti, značenje Cro Patrie još je izrazitije, pa nam ostaje da ga prepoznamo, vrednujemo i podržimo afirmirajući ideju o promicanju glazbene kreativnosti i duhovnih vrednota.
Pruživši poticaj skladateljima da bogatstvo svoje stvaralačke fantazije i unutarnjih impulsa duhovne provenijencije uobliče u cjelovita i zaokružena tonska obličja, ovogodišnji je festival upisao nove glazbeno-poetske prinose u zbornik suvremene zborske glazbe – od jednostavne homofone pjesme i šire zamišljenih balada do modernih, kontrapunktski razrađenih zborova u kojima oživljuje stil madrigala i moteta. Združujući mladost kojoj je glazba potreba, izbor i predanje, u svojoj središnjoj večeri okupio je festival skladatelje, dirigente, pjesnike, muzikologe i, nadasve, stotine pjevača, postavši tako mjestom susreta hrvatske i međunarodne zborske scene. Uz Večer novih pjesama u splitskom Kazalištu, uz Dane su organizirana još četiri cjelovečernja koncerta (Split, Klis, Kaštela, Trogir), pa govorimo o nastupu oko 750 pjevača, ali i još većem broju publike.
Dvije nagrade za Riječ tvoju
Među trinaest novih skladbi, prema odluci stručnog povjerenstva Hrvatskoga društva skladatelja (Adalbert Marković, Branko Lazarin, Tomislav Uhlik), skladba Riječ tvoja na tekst Jakše Fiamenga, kojemu je prosudbeno vijeće Društva hrvatskih književnika (Dunja Kalilić, Duško Geić i don Drago Šimundža) dodijelilo plaketu Sveti Staš za najuspjelije stihove, i na glazbu Đeni Dekleva Radaković, proglašena je najboljom na 12. Danima zavrijedivši Zlatnu plaketu Canticum Novum. Riječ je o efektnoj, interpretativno zahtjevnoj skladbi suvremena prizvuka i ekspresivna izraza bogatog parlandima, za čiju se visoku vokalno-tehničku i estetsku razinu interpretacije pobrinuo Mješoviti zbor Glazbene škole Požega pod vodstvom Branke Horvat.
Prema odluci stručnog povjerenstva Glazbene mladeži Split (Ivana Tomić Ferić, Olja Jelaska, Marijo Krnić) najboljim je interpretima proglašen Mješoviti pjevački zbor Sv. Barbare Panis Angelicus iz Zagreba s dirigentom Brankom Starcom osvojivši tako Zlatnu katedralu. Premda amaterski ansambl, svojim je nadahnutim, odnjegovanim muziciranjem potvrdio da je doista riječ o zboru realne međunarodne konkurentnosti. Svojom je scenskom živošću, vedrinom i optimizmom već gotovo tradicionalno pridobio i najveću naklonost publike, prema čijoj je ocjeni proglašen najboljim za izvedbu Starčeve pjesme Laudate Dominum.
Srebro B. Okmaci, bronca J. Magdiću
Izvedbom skladbe Nek bude svjetlo Branka Okmace, koja je prema ocjeni stručnog prosudbenog vijeća Hrvatskog društva skladatelja (HDS) dobila srebrni Canticum Novum, Akademski pjevački zbor Josip Juraj Strossmayer iz Osijeka demonstrirao je skladnu zvučnost, iznijansiranost dinamičkih kontrasta i fleksibilnost agogike koja svjedoči o njegovu profinjenom muzikalnom osjećaju. Pod dirigentskim vodstvom Antoanete Radočaj-Jerković, Osječani su zavrijedili Srebrnu katedralu za izvedbu.
Brončano odličje HDS-a pripalo je skladbi Mater je rič navik sveta Josipa Magdića skladanoj na stihove Mile Pešorde, dok su Brončanu katedralu za izvedbu ponijeli gosti iz Slovenije, Akademski pjevački zbor Univerze na Primorskem iz Kopra pod vodstvom Ambroža Čopija. Ujednačenim muziciranjem, uz dobru impostaciju, intonaciju i dikciju izveli su Čopijevu skladbu na liturgijske stihove Omnes gentes, plaudite manibus. Posebna plaketa HDS-a za najuspjeliju interpretaciju dodijeljena je Mješovitom zboru Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu za izrazito dojmljivu skladbu Dirnutost Vlade Sunka na stihove Enesa Kiševića, koja je ponijela i srebrno odličje HDS-a.
Ugođajno osebujnom doimala se i Vuletinova skladba Regina coeli laetare na liturgijske stihove u sasvim uzornoj izvedbi Mješovitoga pjevačkog zbora Glazbenog društva Sokol iz Buzeta (dirigentica Ileana Perosa), a profesionalnošću u izvedbi pjesme Ljube Stipišića izdigao se i Ženski vokalni ansambl Samoborke pod ravnanjem Bojana Pogrmilovića. S jednakim su se uspjehom predstavili i ostali zborovi, Mješoviti zbor Janjevo iz Zagreba, Mići boduli iz Krka, Djevojački zbor Ivana Lucića iz Trogira, Chorus Carlostadien iz Karlovca, HPGD Zoranić iz Zadra, Ivan pl. Zajc iz Zagreba, a pjevali su pjesme skladateljâ Pere Gotovca, Nikše Njirića, Blaženka Juračića, Pere Šiše i Igora Brešana.
Hommage Ivi Paraću
Svi oni koji su pomnije pratili stvaranje i stasanje Cro Patrie s osobitim žarom pamte dirljive trenutke spomena skladateljima koji su obilježili glazbeni život svojega prostora i vremena. Ispunjavajući i dalje svoj zadatak, ovogodišnji je festival bio hommage pjesniku i skladatelju Ivi Paraću (1890.-1954.) koji pripada generaciji splitskih glazbenika rođenih na prijelazu stoljeća (uz J. Hatzea, J. Gotovca i I. Tijardovića), čiji je doprinos u području produktivnog, reproduktivnog i pedagoškog rada značajno obogatio glazbeni život Splita u 20. stoljeću. Kao osebujni predstavnik zakašnjelih izdanaka glazbene moderne i kasnoga romantizma, Parać je svoja najveća ostvarenja dao u vokalnoj glazbi, ocrtavajući svoj intimni lik u melodici mediteranskog duha. Ovom su prigodom izvedene Paraćeve solo-pjesme koje uvjerljivo dočaravaju njegov umjetnički profil i važnost koju je pridavao glazbenoj simbolici i asocijativnosti. Interpretirali su ih učenici solo pjevanja splitske Glazbene škole Josip Hatze u klasi prof. Sanje Erceg Vrekalo. Mješoviti pjevački zbor Umjetničke akademije u Splitu izveo je Paraćevu zbornu skladbu O, Splite čestiti (Hektorovićeva posveta Marku Maruliću iz Ribanja i ribarskog prigovaranja), a Gudački orkestar Glazbene škole Josip Hatze pod vodstvom prof. Ivana Huta oduševio je izvedbom Paraćevog komornog djela Andante amoroso.
Osmišljenom sadržajnošću, stalnim obogaćivanjem suvremenog zborskog stvaralaštva i izvodilaštva te jasnom definiranošću svog idejno-estetskog profila, Dani duhovne glazbe Cro Patria postaju zalogom nacionalne kulturne promidžbe zaslužujući pohvale kojima se mogu podičiti tek rijetke manifestacije.

22. - 24. studenoga 2007., Matica hrvatska i Odjel za glazbu
Znanstveni skup Hrvatska glazba u 20. stoljeću
Piše: Jana Haluza
Na trodnevnom znanstvenom skupu, održanom u dvorani Matice hrvatske u Zagrebu pod vodstvom akademika Nikše Glige, namjera je bila odgonetnuti što je to hrvatska glazba u 20. stoljeću, a sudionici su mogli poslušati izlaganja 31 muzikologa, etnomuzikologa i glazbenog pisca. Svaki je od njih u dvadeset minuta trebao iznijeti zaokruženu temu iz perspektive svojega specijalističkog segmenta bavljenja glazbom. Posebna zanimljivost ovoga, u odnosu na slične muzikološke simpozije, jest da je ovom prigodom na znanstvenoj razini ravnopravno predstavljena umjetnička akademska glazba s folklornim, zabavnim, jazz i popularnim idiomima, što je podcrtalo krajnje slojevitu glazbenu sliku minuloga stoljeća.
Hrvatska glazba u dijaspori
Dok je Nikša Gligo suvremenu hrvatsku glazbu pokušao estetički odrediti, Eva Sedak razjasnila je pojmove moderne, modernizma i modernističkog klasicizma na primjeru hrvatske glazbe 20. stoljeća. Erika Krpan dala je cjelovitu sliku ključnih točaka u hrvatskoj izvedbenoj glazbenoj praksi, dok je Ivan Ćurković pronalazio literarne podudarnosti u nekim hrvatskim operama nacionalnog smjera. U ime hrvatske dijaspore u BiH progovorio je Ivan Čavlović iz Sarajava predstavivši mnogobrojni korpus hrvatskih skladatelja u bosanskohercegovačkoj kulturi. S druge strane, o tamburici kao nacionalnom simbolu među hrvatskim iseljenicama u SAD-u bilo je riječi u izlaganju Amerikanca Richarda Marcha, koji je i sâm podrijetlom Hrvat.
Splićanka Mirjana Babić-Siriščević i Varaždinka Nataša Maričić nadahnuto su dočarale stvaralaštvo svojih gradova na primjerima četvorice skladatelja, dok su se njihove sugrađanke Ivana Tomić-Ferić i Dada Ruža posvetile više arhivistici i statistikama. Od tri najavljene teme vezane uz jazz javno je predstavljena tek prva (Miro Križić i Saša Nestorović nisu mogli sudjelovati), Jazz u Hrvatskoj – skica za povijest Davora Hrvoja koji je izazvao mnoga pitanja i replike u publici o tom glazbenom žanru koji je znanstveno još uvijek nedovoljno istražen.
Loše glazbe
Etnomuzikolozi su otvorili Pandorinu kutiju tradicijske i popularne glazbe u Hrvatskoj: od pojmovnih dvojbi u radu Grozdane Marošević, preko pučkog crkvenog pjevanja u izlaganju Jakše Primorca, slavonske starogradske pjesme u temi Miroslave Hadžihusejnović-Valašek, sve do gangi i ojkanja u dalmatinskom zaleđu u vjernom multimedijalnom prikazu jedne svečanosti Joška Ćalete. O klapskom su pjevanju progovorili Nikola Buble i Vedrana Milin-Ćurin, a o istarskom mikrokozmosu Ruža Bonifačić i Dario Marušić. Povijesni aspekt festivalizacije tradicijske glazbe u Hrvatskoj predstavila je Naila Ceribašić, dok je Irena Miholić istražila višeznačnosti pojma etnoglazbe. U popularni glazbeni žanr urbanih sredina zakoračila je najprije Kristina Lučić i otkrila autore starih predratnih popularnih pjesama, slijedio ju je Ladislav Račić temom Električna gitara u Hrvatskoj. Dok je Jana Bosanac analizirala lokalne popularnoglazbene izričaje sa samog kraja stoljeća, kao što su hip-hop i ča-val, Mojca Piškor odlučila se za nezahvalnu temu Loše glazbe, govoreći više o etiketama ustaljenih konvencija, nego o samoj glazbi.
Raznolike teme
U završnici simpozija uslijedile su raznolike teme - u kakvom su stanju spomen-ploče hrvatskim skladateljima po Zagrebu dokumentaristički je predstavila Nada Bezić, koliko je Hrvatski radio nakon 2. svjetskog rata imao udjela u hrvatskom glazbenom stvaralaštvu istražila je Tatjana Čunko, gdje se sve nalaze ostavštine hrvatskih skladatelja otkrila je Lovorka Ruck, tko je prije 2. svjetskog rata tiskao muzikalije navela je Marina Stanić-Palašti, cijeli popis skrivenih osoba hrvatske glazbe koji su iz nepoznatih razloga tijekom 20. stoljeća „ispadale“ iz leksikona sastavila je Marijana Pintar, a seansu je završio Andrija Tomašek temom o glazbenom amaterizmu.
Skup je izazvao mnoga pitanja na koje će možda moći odgovoriti finalni zbornik svih radova koji se u idućih nekoliko mjeseci treba tiskati.

Savjetovanje o kolektivnom ostvarivanju autorskog i srodnih prava
Državni zavod za intelektualno vlasništvo (DZIV) i Hrvatsko društvo za autorsko pravo u suradnji s Narodnim novinama organizirali su 22. i 23. studenoga 2007. savjetovanje pod nazivom Novele Zakona u području prava intelektualnog vlasništva iz 2007. godine; Kolektivno ostvarivanje autorskog i srodnih prava. Prvi dan savjetovanja bio je posvećen Noveli Zakona o autorskom i srodnim pravima, Novelama Zakona o patentu, žigu, industrijskom dizajnu, oznakama zemljopisnog podrijetla i oznakama izvornosti proizvoda i usluga te o zaštiti topografija poluvodičkih proizvoda. Drugoga dana, 23. studenoga, središnja je tema bila kolektivna autorsko-pravna zaštita koju su vodili Borislav Blažević, sudac Visokog trgovačkog suda RH, te Romana Matanovac, zamjenica ravnatelja DZIV-a. U uvodnom izlaganju Romana Matanovac i Igor Gliha, profesor Pravnog fakulteta u Zagrebu, govorili su o pravnim aspektima kolektivnog ostvarivanja autorskog i srodnih prava u svjetlu pristupanja RH Europskoj uniji. U svojemu izlaganju su naglasili da su sve udruge za kolektivno ostvarivanje prava ujedno sredstvo promicanja kulturne raznolikosti i jedan od načina očuvanja nacionalnog entiteta. Ta dorađena kulturna uloga udruga za kolektivno ostvarivanje nalazi se u Noveli Zakona o autorskom i srodnim pravima 79/07. O poslovnim aspektima kolektivnog ostvarivanja autorskog i srodnih prava u svjetlu pristupanja Hrvatske EU govorili su Nenad Marčec, izvršni direktor HDS ZAMP-a, Kristina Delfin Kanceljak, odvjetnica HUZIP-a, te Ivana Gustin, odvjetnica iz ZAPRAF-a. Nenad Marčec izložio je previranja vezana uz autorsko-pravnu zaštitu i kolektivno ostvarivanje prava koja u Europi traju pune dvije godine, a koja će zasigurno rezultirati izmjenama dosadašnjeg svjetskog sustava kolektivnog ostvarivanja prava autora. Naime, razvoj digitalnih tehnologija, a posebno Interneta, zapravo je teško (u pogledu načina kolektivnog ostvarivanja prava autora) spojiv s jednim od glavnih stupova dosadašnjeg sustava kolektivnog ostvarivanja prava – načelom teritorijalnosti. Ovo načelo zapravo znači da svako društvo u svjetskom sustavu kolektivnog ostvarivanja prava, na području zemlje u kojoj se nalazi, štiti cjelokupni svjetski repertoar. Društva su međusobno čvrsto vezana ugovorima o reciprocitetu i time su jedna drugima dala isključivo pravo zaštite u zemljama u kojima djeluju. Drugim riječima, ugovorom o reciprocitetu s njemačkom GEMA-om, jedino HDS ZAMP na području Hrvatske ima isključivo pravo izdavanja odobrenja i prikupljanja naknada za korištenje glazbenih djela njemačkih autora. S druge strane, hrvatske autore u Njemačkoj može štititi jedino GEMA. Međutim, ovo je načelo teško primjenjivo u području online eksploatacije glazbenih djela. Suprotstavljenost razvoja tehnologija jednom od glavnih načela djelovanja sustava za kolektivno ostvarivanje prava dovela je do nezadovoljstva korisnika (online servisa) koji su se Europskoj komisiji žalili da im je poslovanje znatno otežano – gotovo nemoguće budući da ne mogu pribaviti odobrenja i platiti naknade za sve teritorije na kojima bi koristili glazbu. Tako je, zapravo, u Europskoj uniji započeo proces izmjene dosadašnjeg sustava. Društva za kolektivno ostvarivanje prava sada imaju zadaću pronaći nov način funkcioniranja sustava. U procesu pronalaženja kvalitetnog rješenja do izražaja su došle razlike među društvima te su se ona grupirala, ovisno o svojoj veličini i kvaliteti rada, u tri skupine (velika, srednja i mala društva). Rješenje problema ovisit će kako o odnosima s korisničkim udrugama, Europskom komisijom i Parlamentom, tako i o međusobnim odnosima društva koja su trenutačno „uzdrmana“. Oslanjajući se na ostvarivanje izvođačkih prava, K. Delfin Kanceljak naglasila je obvezu kolektivnog ostvarivanja prava, razjasnila tipove A i B bilateralnih ugovora, ovlaštenja dana za zastupanje, individualno ostvarivanje prava te željene ciljeve izvođača i korisnika. Ivana Gustin objasnila je značenje riječi fonogram kao fiksacije zvukova izvedbe i drugih zvukova te njihova prava. Naglasila je da ZAPRAF, kao Udruga za zaštitu, prikupljanje i raspodjelu naknada fonogramskih prava, posjeduje 72 punomoći hrvatskih proizvođača fonograma te ugovore o ekskluzivnom zastupanju inozemnih proizvođača kao ekvivalent bilateralnim ugovorima. Odvjetnik Mladen Vukmir izložio je svoje profesionalno viđenje Interneta i alternative kolektivnom ostvarivanju prava u kojemu je naglasio pojavu novih putova distribuiranja glazbe, filmova i slično, kao što je, primjerice, online trgovina. Tajana Tomić, načelnica DZIV-a, izvijestila je o organizacijama za radiodifuziju i kolektivno ostvarivanje kroz njihovu povijest od 1929., kada je prvi puta objavljen Zakon o autorskom pravu, pa sve do danas, dok je odvjetnica Albina Dlačić razjasnila nekoliko pravnih i poslovnih aspekata unutar press clippinga, to jest objava putem medija. Dio izlaganja priveo je kraju Pavle Fellner, odvjetnik HDS ZAMP-a, koji je obratio pozornost na sudske postupke za zaštitu prava koja se ostvaruju kolektivno. Nakon svih predavanja prema rasporedu, uslijedila je rasprava o izloženim temama koja je zasigurno pomogla sudionicima u boljem i kvalitetnijem shvaćanju ostvarivanja i zaštite autorskih i srodnih mu prava. (Ana Kralj)

Potpisan Sporazum o osnovnim načelima i uvjetima korištenja glazbe na glazbenim priredbama - koncertima
Predstavnici Hrvatske gospodarske komore (HGK) – Grupacije organizatora koncerata i Hrvatskoga društva skladatelja – Zaštita autorskih muzičkih prava (HDS-ZAMP) potpisali su Sporazum o osnovnim načelima i uvjetima korištenja glazbe na glazbenim priredbama – koncertima 28. studenoga 2007. u prostorijama Hrvatske gospodarske komore. Ovaj Sporazum uzima za polazište preporuke Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo (WIPO) i međunarodnu praksu iznosa naknada za koncerte. Rezultat sporazuma jest da se WIPO-ovo načelo modificira brojnim popustima između 10% i 50%. Popusti ovise o cijeni ulaznice, broju održanih koncerata, urednosti korisnika te eventualnog udruživanja korisnika koje bi omogućilo uvođenje većeg broja obveznika u sustav. U slučaju da prihoda nema, naknada se utvrđuje u visini 10% troškova koncerta. Utvrđena je i minimalna naknada u rasponu od 150 do 2.000 kuna ovisno o broju osoba prisutnih na koncertu. Potpisani Sporazum zaključuje se za razdoblje od 1. siječnja 2006. do 31. prosinca 2010. Početkom 2006. posvećena je velika medijska pozornost odnosima između organizatora koncerata i HDS ZAMP-a. Tada započeti pregovori potrajali su oko godinu i pol dana te su tijekom pregovora obje strane razmjenjivale argumente i približavale stajališta, pa je taj zajednički, dugotrajan i uporan rad doveo do sporazumnih rješenja. Konačan tekst Sporazuma potpisali su Zoran Marić, predsjednik Grupacije organizatora koncerata pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, i Tomislav Radočaj, glavni direktor HDS ZAPM-a. Obje su potpisnice Sporazumom prihvatile trajnu suradnju kao oblik međusobnih odnosa i uspostavile zajedničko medijacijsko tijelo radi poticanja što boljeg međusobnog razumijevanja i suradnje između zastupnika autora i organizatora, koja je od posebnog zajedničkog interesa. Prema podacima HDS ZAMP-a, u Hrvatskoj je u 2006. održano oko 3.000 koncerata, dok je za istu godinu od njih ukupno prikupljeno 3.584.403,24 kuna, od toga 967.591,51 kuna za ozbiljnu glazbu i 2.616.811,73 kuna za zabavnu glazbu. Cjelokupni prikupljeni iznos raspodijeljen je na oko 7.500 autora. (Ana Kralj)

Implementiran Sustav privatnog kopiranja
Sustav ostvarivanja prava na naknadu za reproduciranje autorskog djela za privatno ili drugo vlastito korištenje, takozvani Sustav privatnog kopiranja, u potpunosti je implementiran u Republici Hrvatskoj za nešto manje od godinu dana. Naime, od siječnja, kada je zaključen Sporazum o osnovnim načelima i uvjetima za ostvarivanje prava na naknadu za reproduciranje autorskog djela za privatno ili drugo korištenje između HDS ZAMP-a i Hrvatske gospodarske komore, pa do danas u sustav su uključena 62 uvoznika nosača zvuka, slike ili teksta i uređaja za tonsko i vizualno snimanje. U spomenutomu razdoblju ukupno je naplaćeno 2.559.323,00 kuna naknada. Trideset posto toga iznosa bit će, sukladno izmjenama i dopunama Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (članak 167.a), izdvojeno za poticanje umjetničkog i kulturnog stvaralaštva i kulturne raznolikosti, a ostalo će biti raspodijeljeno hrvatskim i inozemnim autorima glazbenih i filmskih djela te izvođačima i proizvođačima fonograma. Nažalost, postoje i oni uvoznici koji su se oglušili o spomenutu zakonsku obvezu, pa je HDS ZAMP bio prisiljen posegnuti za drugim - zakonom propisanim oblicima zaštite. Tako se trenutačno vodi postupak protiv četiri uvoznika, Autronic computers, Bossiz, San-tek i Ram 3, dok su u pripremi još četiri tužbe, protiv poduzeća Alea, Bozon, Makrol markt i Oto.
Podsjetnik:
Sustav privatnog kopiranja predviđen je Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima (NN 167/03), a njegova implementacija bila je i zadaća posebnog CARDS projekta Europske unije. Sustav privatnog kopiranja postoji u gotovo svim zemljama EU te u naprednijim zemljama svijeta, a u njemu autori za djela za koja se, s obzirom na njihovu prirodu, može očekivati da će bez njihova odobrenja biti reproducirana (kopirana, umnožena) snimanjem na nosače zvuka, slike ili teksta za privatno ili drugo vlastito korištenje imaju pravo na odgovarajuću naknadu. Obveznici plaćanja te naknade jesu proizvođači i uvoznici uređaja za tonsko i vizualno snimanje i proizvođači i uvoznici praznih nosača zvuka, slike ili teksta. U sustavu privatnog kopiranja u Hrvatskoj HDS ZAMP uz HDS predstavlja i udruge HUZIP (Hrvatska udruga za zaštitu izvođačkih prava), ZAPRAF (Udruga za zaštitu, prikupljanje i raspodjelu naknada fonogramskih prava) i DHFR (Društvo hrvatskih filmskih redatelja), koje u zajedničkom sustavu prikupljaju jedinstvenu naknadu za prava hrvatskih i inozemnih filmskih i glazbenih autora, umjetnika izvođača i proizvođača fonograma. Naknada se određuje za analogne i digitalne nosače zvuka i slike (u što ulaze i memorijske kartice te USB stickovi), tvrde diskove, osobna računala, CD i DVD snimače, digitalne audio playere (u što ulaze mp3 playeri, mobiteli s mp3 playerom, kao i I-pod uređaji) te audio i video rekordere. (Marina Ferić Jančić)

ISCM (International Society for Contemporary Music) - ACL (Asian Composers League)
WORLD MUSIC DAYS (Svjetski dani glazbe), HONG KONG, 22. 11. – 1. 12. 2007.
PRIHVAĆENI PRIJEDLOZI HRVATSKIH PREDSTAVNIKA
Piše: Berislav Šipuš
Više od 200 skladatelja iz gotovo 60 zemalja prisustvovalo je Svjetskim danima glazbe u Hong Kongu od 22. studenoga do 1. prosinca prošle godine. Festival je obilježio i desetu obljetnicu uspostave posebne administrativne regije Hong Kong, koja je započela svoj politički život u okrilju Kine 1997. godine nakon odlaska britanske vlasti. Moto festivala bio je Music and beyond, očito ideja koja traži da zaboravimo sva ograničenja koje nas još uvijek sputavaju i onemogućuju realizaciju života naših nacija, država, društava, odnosno pojedinca, svakog ljudskog bića, dostojnije, sâmoga čovjeka. Program festivala obuhvatio je golemi broj koncerata, ali i svakodnevni rad generalne skupštine ISCM-a, koja i dalje pokušava probiti neke granice koje su oko nje očito postavili sasvim osobni, privatni interesi nekih takozvanih važnijih delegata. Naša se sekcija predstavila i u koncertnom programu i prilikom zasjedanja generalne skupštine.
Međunarodni je žiri među skladbama pristiglima na natječaj izabrao i djelo hrvatskoga skladatelja, Tan Hetti za deset instrumenata Berislava Šipuša, koje je 26. studenoga 2007. izveo Festivalski ansambl u Muzeju znanosti. Drugo predstavljanje hrvatske aktivnosti na polju Nove glazbe bilo je također uspješno - hrvatski delegat, predsjednik Hrvatskoga društva skladatelja profesor Željko Brkanović, u dogovoru s Berislavom Šipušem, također članom generalne skupštine ISCM-a, iznio je pred kolegama u skupštini vrlo konkretne zamjerke na rad ISCM-a, a zatim, podjednako konkretne, prijedloge za poboljšanje aktivnosti. Nakon izlaganja profesora Brkanovića doslovno je zavladao muk među delegatima, a zatim su, jedna po jedna, s različitih strana počele stizati riječi podrške našim prijedlozima i kritikama. Nadajmo se da će ti prijedlozi napokon naići na razumijevanje i pokrenuti toga mastodonta nove glazbe u drugom, ispravnijem pravcu. Jer trenutačno ova organizacija ne čini dovoljno za povezivanje festivala, skladateljskih udruga i ansambala, pravih promotora Nove glazbe. Dakle, traži se jača i konkretna suradnja među međunarodnim festivalima Nove glazbe, jača suradnja među ansamblima koji promiču Novu glazbu, obveza da svaki ansambl i svaki nacionalni festival s međunarodnim predznakom u svoje programe i koncerte uključe prezentaciju djela skladatelja koji dolaze iz raznih nacionalnih sekcija ISCM-a. Jedino se tako može govoriti o aktivnom svjetskom udruženju za suvremenu glazbu i jedino se tako može svježa Nova glazba, pa čak i iz „malih“ zemalja i od „manjih“ autora, čuti u svakom kutku svijeta, odnosno tamo gdje uistinu postoji prava briga za Novu glazbu. Čestitamo!

Uz 50. obljetnicu Zagrebačkog omladinskog komornog orkestra koji je, osnovan đačkom samoinicijativom, pod vodstvom svestranog učitelja Rudolfa Matza iznjedrio niz uglednih glazbenika, voditelja i organizatora u umjetničkom, pedagoškom i društvenom životu naše zemlje.
POLA STOLJEĆA ZOKOR-a
Piše: Višnja Požgaj
Zagrebački omladinski komorni orkestar (ZOKOR) započeo je s djelovanjem 1957. godine na poticaj skupine zainteresiranih učenika glazbe, budućih studenata Muzičke akademije u Zagrebu, koju je organizacijski predvodio Zlatko Stahuljak. Uočivši iskrenu želju mlade generacije glazbenika da nedugo nakon smrti legendarnog profesora violine Vaclava Humla (6. siječnja 1953.) održe nit gudačke komorne glazbene tradicije, Rudolf Matz, redovni profesor Muzičke akademije u Zagrebu, prihvatio je stati na čelo toga mladog ansambla i postati njihov pedagog, dirigent i umjetnički vođa.
Prvih je godina djelovanja ZOKOR nosio naziv Komorni orkestar muzičke omladine Hrvatske i sastojao se isključivo od muških glazbenika. Jedino je flautistica Tereza Kesovija na jednom koncertu u Varaždinu uskočila u ansambl kao zamjena. No, ubrzo su i djevojke osnovale ženski ZOKOR, a priključio se i Komorni zbor. Pod umjetničkim vodstvom Rudolfa Matza ZOKOR je u tom proširenom sastavu djelovao kontinuirano do 1960. godine. Za organizacijske poslove brinuli su se predsjednik Zlatko Stahuljak, potpredsjednik Vinko Fabris, tajnik Kristijan Petrović i blagajnik Andrija Potroško.
Prva generacija Orkestra održala je više od 70 koncerata u domovini i u inozemstvu, nastupivši s velikim uspjehom i u Bayreuthu u okviru festivala pod nazivom Internationalen Jugend-Festspieltreffen. Tada je potaknuto i organiziranje Društva prijatelja ZOKOR-a, kojemu je na čelu bio Ivo Vuljević, pružajući dragocjenu podršku i pomoć. Stjecajem okolnosti djelovanje Orkestra bilo je prekidano, ali se i obnavljalo.
Novi uzlet ZOKOR-a
Najnovije sustavno djelovanje ZOKOR-a započelo je 1994. u okviru nekadašnjeg Muzičkog obrazovnog centra (MOC) koji je okupljao sve glazbene škole Zagreba. Dirigent Zlatan Srzić uočio je velik potencijal i želju tadašnje generacije mladih srednjoškolaca da se ponovno okupe pod imenom ZOKOR. Ubrzo je utemeljena i Udruga roditelja Leopold Mozart, na čelu s predsjednicom Jelicom Kuzmin, koja je preuzela brigu oko Orkestra u smislu financijske i logističke potpore mladim glazbenicima i njihovu umjetničkom voditelju Zlatanu Srziću.
Zahvaljujući svojemu iznimnom senzibilitetu, strpljenju i povjerenju iskusnog pedagoga i plemenite osobe, oboružan znanjem i iskustvom stečenim u domovini i Japanu, a sada u svojstvu šefa-dirigenta Dubrovačkog simfonijskog orkestra, maestro Srzić se svim srcem posvetio radu s mladim glazbenicima. Njegujući plemenit i jedinstven zvuk Orkestra utemeljen na literaturi svih stilova, uključujući i hrvatske autore, Srzić je postao dragocjeni umjetnički voditelj ZOKOR-a.
Udruga je već prve godine primila poziv francuskoga FNAPEC-a (Fédération Nationale des Associations de Parents d'Elèves des Conservatoires et Ecoles de Musique) za sudjelovanje ZOKOR-a na susretu orkestara mladih iz cijeloga svijeta (ORCHESTRADES UNIVERSELLES) u francuskom gradiću Briveu. Velik uspjeh rezultirao je ponovljenim pozivima na Orkestrijadu sljedeće dvije godine, ali i u Španjolsku. Orkestar osvaja prvu nagradu na državnom natjecanju glazbenih škola u Našicama, marljivo okuplja ponajbolje mlade gudače i muzicira u raznim prigodama, na koncertima, kongresima i festivalima u domovini i inozemstvu te ugošćuje strane mlade soliste i ansamble.
Koncert i prigodna izložba
Pedeseta obljetnica ZOKOR-a proslavljena je 23. prosinca prošle godine u Hrvatskom glazbenom zavodu koncertom gudačkog orkestra uz continuo pod ravnanjem Zlatana Srzića. Solisti u koncertima Johanna Sebastiana Bacha bili su Adam Korniszewski, poljski violinist i profesor na Kraljevskom konzervatoriju u Bruxellesu, i njegov učenik na poslijediplomskom studiju, Zagrepčanin Daniel Kuzmin. Korniszewski je izveo Koncert za violinu u E-duru, BWV 1042, a zajedno su odsvirali Koncert za dvije violine u d-molu BWV 1043. Na programu je bio i Božićni koncert op.6, br.8 Arcangela Corellija, Kanon i gigue Johanna Pachelbela i Samba Ive Josipovića.
U predvorju dvorane na stubištu i u prizemlju bila je postavljena prigodna izložba s raznim dokumentima iz povijesti ZOKOR-a. Oni, doduše, nisu potpuni i trebalo bi ih dodatno istražiti i sakupiti kako bi se u vidu neke buduće publikacije sačuvali od zaborava. Na to se, između ostaloga, u uvodnom govoru osvrnuo prof. Zlatko Stahuljak, predsjednik Organizacijskog odbora proslave. Znakovite su njegove završne riječi kojima je podsjetio da je smrt Vaclava Humla 1953. godine bio veliki prasak sjajne zvijezde. Niz violinista i gudača napustilo je Zagreb, a s druge strane, njegovi su đaci bili jezgra novih vrhunskih komornih orkestara među kojima je ZOKOR imao posebnu, ne samo umjetničku, nego i odgojnu vrijednost. Stoga je poručio: „Čuvajte, vi nadolazeći, strogo čuvajte tradiciju samoorganiziranja, jer je to veliko kreativno, organizacijsko i umjetničko dvostruko bogatstvo koje stvara ljubav spram rada, struke, sredine i domovine. Uz visoke profesionalne ansamble, Komorni orkestar Radio Zagreba, Zagrebačke soliste i Simfonijski orkestar Jugoslavenske radio-difuzije sa sjedištem u Zagrebu, stasao je i ZOKOR, čije je dvostruko kreativno iskustvo iznjedrilo niz osobnosti voditelja u našem umjetničkom, pedagoškom i društvenom životu, a to je ostavština našega svestranog učitelja Rudolfa Matza.“

Glazbena igra u jednome činu Božićna priča Rudolfa Matza premijerno izvedena u varaždinskom HNK 15. prosinca 2007.
RAZIGRANA BOŽIĆNA PRIČA
Piše: dr. sc. Zdenka Weber
Božićna priča ili Miško i Janica daruju malog Jezušeka, glazbena igra u jednome činu koja je bila praizvedena 20. prosinca 1931. godine na sceni Malog kazališta u Zagrebu, a čiji je autor libreta i glazbe Rudolf Matz, premijerno je izvedena u Hrvatskom narodnom kazalištu u Varaždinu 15. prosinca 2007. godine u režiji Dunje Tot Šubajković i pod dirigentskim vodstvom Anđelka Igreca. Prema podacima muzikologa dr. Lovre Županovića, navedenima u popratnoj programskoj knjižici iz pera Jagode Martinčević, saznajemo da je praizvedba ove dječje opere bila popraćena pohvalama jer da je to „priprosta, jednostavna igra, izrađena s mnogo topline i iskrenosti…, skladatelj je vrlo efektno i dobro upotrijebio božićne pjesme dajući im u odličnoj harmonizaciji posebnu draž … u muzikalnoj obradi opaža (se) izvjesno seriozno nastojanje, što služi kompozitoru na diku…“.
Nastala u razdoblju nacionalnog smjera u hrvatskoj glazbi između dvaju svjetskih ratova, u vrijeme idealiziranja narodne umjetnosti i svekolike inspiracije folklorom hrvatskih regija, Matzova Božićna priča otkriva sve elemente stvaralačkog ozračja u kojemu je skladana. „Upotrijebivši narodne božićne običaje iz zagrebačkog prigorja dao je (Matz) toj priči scenski oblik… instrumentacija nosi sve značajke jakog Matzovog talenta…Dionice vođene su modernom tehnikom, ali narodni duh glazbeni ostao je zauvijek netaknut…“ (Obzor, 21. prosinca 1931.).
Oduševljenje tom jednostavnom pričom o životu na selu koji, iako težak, sadrži sve visoke moralne vrijednosti u suprotstavljanju gradskom životu i njegovim zamkama u kojima se prostodušni seljak ne snalazi, ostaje blisko i nama danas, budući da je riječ o isticanju svega dobroga što po definiciji donosi vrijeme Božića. Kroz priču o siromašnoj obitelji drvodjelje umjetnika Slavića koja na Badnjak dijeli svoj kuružnjak sa svima, da bi na kraju ipak otac uspio prodati svoje rezbarije i donijeti darove za djecu, vodi se paralelno i priča o svađi i pomirenju dva brata od kojih se jedan izgubio u gradu, da bi konačno zadovoljstvo našao tek povratkom na selo.
Matzova vizija dječjeg mjuzikla
Znameniti hrvatski violončelist, skladatelj, profesor violončela, dirigent i organizator Rudolf Matz (1901. – 1988.) svoju bajkovitu predstavu, koju bismo danas mogli okarakterizirati kao dječji mjuzikl, znalački vodi kroz tri slike od kojih druga predstavlja maštoviti san siromašnog seoskog dječaka Miška, Slavićeva sina. Čekajući da se otac vrati iz grada, a već se približava ponoć i svi seljani odlaze na polnoćku, Miško sniva o betlehemskoj štalici sa svim likovima koje sadrži predaja o darivanju maloga Jezušeka. Tu je i anđeo Gabrijel i drugi anđeli koji stiliziranim plesom i bjelinom kostima dočaravaju ljepotu Badnje noći. U trećoj se slici vraćaju likovi s početka priče i u radosnom ugođaju Božića oživljavaju idilu života u vjeri, ljubavi i očuvanju narodnih običaja. Pjevanju dobro znanih božićnih pjesama pridružit će se i publika u gledalištu.
Iako pred glumce nepjevače postavlja znatne zahtjeve, Matzova je Božićna priča u Varaždinu predstavljena na visokoj razini izvedbe u kojoj su svi brojni sudionici s očitim užitkom ostvarivali svoj dio zadatka. Razrađenim vođenjem likova, redateljica Dunja Tot Šubajković ostvarila je vrlo plastične odnose razumljive djeci kojoj je cijeli pothvat u prvom redu bio i namijenjen. Maštovita scenografija Aleksandra Augustinčića i Željka Prsteca, kao i kostimi Diane Kosec-Bourek, uz prikladan dizajn svjetla koji su razradili Aleksandar Augustinčić i Slaven Edvin Bot, osigurali su vizualne dojmove i autentičnu slikovitosti koju pretpostavlja radnja. U tom su ozračju gluma i pjevanje djelovali vjerodostojno i moguće je uputiti pohvale svima - zabrinutom siromašnom seljaku Slaviću (Saša Ivaci), njegovoj brižnoj ženi Maruši (Blanka Tkalčić Breglec), njihovoj djeci Mišku i Janici (Toma i Paula Ilčić), kao i pomalo šaljivim likovima susjeda Imbre (Berislav Tomičić) i njegove žene Bare (osobito razigrana Ivanka Boljkovac). Dakako, skromnije mogućnosti Udruge klasičnog baleta Vindija Varaždin ograničile su maštu koreografkinje Sonje Kastl i njezinih asistenata Vlaste Rittig i Dinka Bogdanića te je baletni dio bio otplesan s manje zahtjevnosti podcrtavajući slikovitost plesnih odnosa i oblika.
Cjelinu glazbenoga dojma osiguravao je pouzdani i uigrani Varaždinski komorni orkestar, koji je sigurnom rukom vodio varaždinski maestro Anđelko Igrec. Sudjelovanjem Mješovitoga zbora HNK Varaždin i Dječjeg zbora Štigleci postignuta je živost glazbenog zbivanja kojim dominiraju poznati narodni božićni napjevi u sklopu nadahnute Matzove autorske glazbe. Varaždinsko Hrvatsko narodno kazalište, koje s mnogo dokaza vrlo uspješno vodi ravnateljica Jasna Jakovljević, pripremilo je svojim mladim sugrađanima božićni doživljaj u kojemu su svi uživali. A to je uvijek najvažniji repertoarni razlog za uprizorenje određenog kazališnog događanja.

Praizvedena Božićna rapsodija Vanje Lisjaka
Riječ autora
Piše: Jana Haluza
Kvartet tuba XL Zagrebačke filharmonije za svoj božićni koncert u sklopu ciklusa Lisinski subotom, koji je održan 22. prosinca 2007., naručio je od svojega kolege, trombonista i skladatelja Vanje Lisjaka, novo djelo u prigodnom ozračju. Tako je nastala Božićna rapsodija za šest tuba i orkestar, koju su uz Kvartet izveli ugledni gosti, engleski eufonist Steve Mead i mađarski tubist Roland Sentpali, zajedno s Panonskom filharmonijom i dirigentom Zsoltom Hamarom. O tom dopadljivom djelu prepoznatljivih tema i majstorske orkestracije autor, koji je krajem prošle godine potpisao ugovor s jednom od najznačajnijih nakladničkih kuća u Europi, švicarskim Editions BIM, kaže: „Birajući teme koje ću obraditi, bavio sam se ponajviše vječnim „vaganjem“ između krajnje popularnog, umjetnički vrijednog pažnje i subjektivno inspirativnog. Te su kategorije najčešće teško pomirljive, no činjenica da se radilo o izboru tema posvećenih rođendanu koji s jednakim dostojanstvom i oduševljenjem obilježavaju svi kršćani, konačan izbor i nije bio tako težak. U rapsodičnu sam formu nastojao stopiti božićne teme čije podrijetlo i prvi zapisi sežu i do 11. stoljeća. Gotovo namjerno sam izbjegao uporabu svima poznatih carola, i već prilično iscrpljenih tema koje su do danas doživjele nebrojene vrhunske i manje uspješne obrade i koje u predbožićnim danima zviždimo uz bezbroj televizijskih reklama koje „prodaju“ Božić. Izazovnijim mi se učinilo posegnuti za temama iz različitih kultura sa zajedničkim tematskim nazivnikom, kao što je, primjerice, pjesma The winter moon shone cold and clear čiji tekst (izvorno na jeziku kanadskih Indijanaca plemena Huron) govori o susretu Manitua s Kristom. Uvrštavanjem korala Schafe können sicher weiden iz Bachove rođendanske kantate BWV 208 poželio sam uvrstiti djelić neizmjernog poštovanja prema majstorovu geniju, iako ova kantata ne spada u njegov božićni opus. Vjerujući da je većina tema koje sam upotrijebio publici manje poznata (Coventry Carol, O Dieu De Clemence, Quoi, Ma Voisine, Es-Tu Fâchée? The winter moon shone cold and clear, Falcon Carol, What child is this, In Dulci Jubilo), napominjem kako se ipak radi o božićnim „himnama“ engleskoga, njemačkog i francuskog govornog područja, pri čemu sam solističke i komorne istupe tuba tretirao kao ansambl ljudskih glasova, dodijelivši orkestru, osim pratnje, i prilično ravnopravnu ulogu. Rasporedivši kroz djelo nekoliko hrvatskih božićnih pjesama (Kyrie Eleison, Narodi nam se), vodio sam računa da sredinu djela označim dinamičkim vrhuncem uz temu Radujte se narodi, čije se prvo iznošenje gotovo nameće u harmonijski svršetak Bachove teme. Skladba će, sudeći po interesu izdavačke kuće Editions BIM, ubrzo biti predstavljena u cijelom svijetu.“