09.06.2014

Nina Romić – Stablo krepkih plodova

Upućeni kažu da je upravo Nina Romić zaslužna za proboj i stvaranje nove kantautorske scene koja je iznjedrila mnogo kvalitetnih imena, iako ona to vjerojatno nikad neće priznati. I dok njeni kolege još uvijek istražuju mogućnosti akustične gitare, Nina je nakon dva albuma otišla korak dalje te okupila grupu kvalitetnih glazbenika s kojima je snimila dosad vjerojatno svoje najbolje izdanje “Stablo”. Album je to koji se uspoređuje s antologijskom “Dnevnikom jedne ljubavi”, no sigurno jest da je Nina na granama svojeg stabla ponudila plodove čiji intrigantan okus će nam još dugo ostati u ustima. 

Projekt ˝Začarana Močvara˝ koji predstavlja mlade kantautorske snage već je drugu godinu zaredom dobio sredstva iz HDS-ovog natječaja BTL, putem kojeg se naknade prikupljene od praznih medija raspodjeljuju za nezavisne kulturne projekte.  Kakvi su daljnji planovi s ovim projektom i kako se po tvojem mišljenju razvija kantautorska scena u Hrvatskoj?

Program “Začarana Močvara” kontinuirano traje već skoro 2 godine i zadovoljna sam kako se razvija.  Stvorio se već jedan krug ljudi koji prati i podržava večeri. U suradnji sa Kornelom, voditeljem osmislila sam koncept programa koji bi napokon dao priliku glazbi koja je tiša, poetična, nježna, i glazbu koju je potrebno sa pažnjom slušati. U programu su mi bitni glazbenici, mnogima od njih je to i prvi nastup pred publikom. Želim da se osjećaju dobro, da dobiju povratnu informaciju i da budu sigurni da će njihovu glazbu publika slušati. Za mladog glazbenika takvo nešto je od izuzetne važnosti, da stekne samopouzdanje, iskustvo i da dobije poticaj za daljnje stvaralaštvo i nastupe.  Koncept večeri je da na svakoj večeri nastupa par izvođača, da se svi malo bolje povežu i surađuju. Kantautorska scena u Hrvatskoj, ali i u regiji je procvala u zadnjih godinu-dvije, i jako puno kantautora je sviralo u ovom programu. Također, često radimo i koncerte kantautora ili bendova koji putuju Europom pa ih podupiremo organizirajući im koncert u Močvari kao jednoj stanici na njihovoj turneji. Planovi su i dalje razvijati program, povezivati se sa glazbenicima u regiji i tražiti načine da program bude bolji i da sudionici; izvođači i publika budu zadovoljniji.

Nedavno je objavljen tvoj treći studijski album pod nazivom ˝Stablo˝, za kojeg kritike kažu da je i tvoj najbolji. Primjećuje se odmak od tvojeg početnog, čisto akustičnog solističkog izričaja, prema više bendovskom, pomalo psihodeličnom zvuku s kraja 1960-tih. Je li to bilo nešto planirano ili naprosto utjecaj drugih glazbenika s kojima surađuješ? Koliko njima dopuštaš izmjenu svojih početnih ideja tijekom procesa stvaranja pjesme?

Ovaj album sam u cijelosti snimila sa bendom tako da je zvuk definitivno drugačiji od zvuka koji se mogao čuti na prva dva albuma. Uz dosadašnjeg člana Freda Lanza, pridružili su se i Ivica Antunović na basu i Petar Cvahte na bubnju. Veći dio albuma je snimljen uživo u MM centru u kojem imamo i promociju albuma 19. svibnja. Na ovom albumu smo surađivali sa producentom Markom Mrakovčićem.  Od prvih solo nastupa 2006. puno se promijenilo do danas. Bilo je logično  da tražim suradnike koji će moju glazbu oplemeniti svojim talentima, i od pjesme koja može biti samo odsvirana uz gitaru i glas učiniti nešto sasvim novo i drugačije. Imam jako dobru ekipu oko sebe, i  zajedno radimo na pjesmama.  Ja pišem stihove i glazbu, a aranžmane zajedno oblikujemo na probama. Imam sreće jer dečki razumiju i osjećaju ono što pjesmi treba, tako da nemamo mnogo rasprava i promjena aranžmana; obično prvi prijedlog bude i onaj zadnji.

Novi album, po mojem mišljenju, ima jednu od najboljih naslovnica objavljenih u zadnje vrijeme u hrvatskoj diskografiji. Rekao bih da perfektno opisuje tvoju osobnost i ono što radiš. Čija je bila ideja za ovaj cover i tko je zaslužan za realizaciju?

Hvala ti, i ja sam jako zadovoljna. Ideju za cover sam realizirala skupa sa Nikom Potočnjakom koji ga je i dizajnirao, a fotografije na naslovnici i unutrašnjosti CD-a su djelo Marka Nakića i Karle Jurić.

Ako malo pogledamo naslove tvojih albuma ˝Daljine˝, ˝Ptice˝ i najnoviji ˝Stablo˝, reklo bi se da se radi o trilogiji. U prirodi podosta nalaziš inspiraciju, ali i u nekim životnim situacijama. Jesu li takve pjesme osobno proživljene ili se radi o tvojoj imaginaciji ili možda pričama drugih koje su ti poslužile kao predložak? Bi li ikad mogla napisati pjesmu po narudžbi, recimo za nekog drugog izvođača, drugačijeg stila?

Ovaj album  je kolaž različitih emocija i različitih životnih osjećaja. Inspiraciju, kao i uvijek pronalazim u prirodi, malim trenucima predaha, ljudima, ljubavi… Sve pjesme su proživljene i dio mog iskustva, moja  viđenja  stvari  koje me okružuju,  sasvim direktno i iskreno.

Još nisam imala priliku pisati za druge glazbenike, no rado bih se okušala u tome.

Vezano uz prethodno pitanje, koliko si otvorena prema drugim stilovima? Hoćemo li ikad moći na pozornici gledati Ninu s električnom gitarom i pedalama? 🙂

Nina sa električnom gitarom i pedalama, zašto ne? 🙂

Kako si zadovoljna s promocijom posljednjeg albuma? Koliko vidim, recenzije su objavili Jutarnji, Slobodna Dalmacija, Ravno do dna, Terapija itd.  Često se čuju kritike da nema prostora za mlade autore i izvođače, a možda je ipak presudna kvaliteta?

Kritike su pozitivne, i drago mi je da su i kritičari prepoznali naš rad i trud.  Što se tiče prostora na “glazbenom nebu” mislim da dovoljno mjesta ima za sve originalne i posebne, no da je sigurno i kvaliteta jedan bitni faktor.  I naravno, vizija i ustrajnost.

Hrvatsko društvo skladatelja pokrenulo je novi projekt  RockOff – festival novog zvuka. Namjera je upravo novim kvalitetnim autorima, ne nužno demo usmjerenja, pružiti platformu za promociju i prezentaciju u medijima i javnosti. Misliš li da ovakvi projekti mogu pomoći i planiraš li se možda prijaviti? 🙂

Ovakvi festivali i projekti su svakako za pohvalu. Podržavam svaku inicijativu  koja se radi s namjerom da se promovira nova glazba i da se daje prilika i poticaj mladim, neafirmiranim glazbenicima. Trenutno sam usmjerena na svoj album i promociju, koncerte i neke druge projekte tako da ću festival podržati vjerojatno samo iz publike.

Mnogi ne znaju da, dok se ne baviš glazbom, radiš kao teta u vrtiću. Jednom si mi u razgovoru rekla kako su klinci bili tvoja prva publika. Sviraš li im još uvijek?

Sviram i dalje, i moram reći da su djeca najzahvalnija publika.

I za kraj jedno šablonsko pitanje: planovi za budućnost? Radiš li već s bendom na novim pjesmama?

U planu mi je promovirati album i svoju glazbu na što više mjesta, u što više gradova i usporedo s tim raditi na novim pjesmama uz eksperimentiranje sa novim zvukovima i možda ponekim novim instrumentom. Ukratko: učiti i rasti uz glazbu.

Foto: Marko Nakić

Kontakt

Tel: +385 1 4872 370
Fax: +385 1 4872 372
Berislavićeva 9, Zagreb
e-mail: info@hds.hr

Povratak na vrh