Mia Dimšić: “Ovo je pustolovina mog života”
Mia Dimšić dobitnica je natječaja International Hrvatskog društva skladatelja. Ovo je priča o njenom putovanju “cestom do sna”…
Osječka kantautorica na glasu je kao jedna od najmarljivijih hrvatskih glazbenica. Iza naslovnica časopisa, visokih mjesta na top listama i koncertnih aplauza, kriju se tisuće prijeđenih kilometara u kombiju, stotine ponoćnih kava i sendviča na pumpama, gostovanja na radijskim postajama širom Hrvatske, besplatnih humanitarnih nastupa, neprospavanih noći u studiju te sati i sati fotografiranja s fanovima nakon koncerta, dok se ostatak benda bezbrižno opušta u backstageu.
Nakon što je izgradila i potvrdila svoj glazbeni status u Hrvatskoj, Mia Dimšić sada opet kreće ispočetka – nakon objave albuma Monologue na engleskom jeziku, cilj su joj inozemne pozornice i festivali te plasman na inozemne streaming playliste. Riječ je o projektu koji, uz pregršt strpljenja, odricanja i truda, traži i značajna financijska ulaganja. Veći dio novca već su uložili Mia i njen tim, no dobro će im doći i iznos natječaja International Hrvatskog društva skladatelja. Riječ je o natječaju namijenjenom redovnim članovima HDS-a, s ciljem povećanja konkurentnosti glazbenih djela i produkcije hrvatskih autora u međunarodnom kontekstu, a Mia je (“iz petog pokušaja”, kako navodi) tek posljednja u nizu dosadašnjih dobitnika natječaja: Gibonni, Tamara Obrovac, The Strange, Matej Meštrović, Bianca Ban, Lela Kaplowitz, Zoran Ščekić, Manntra i Tom Pasanec.
U razgovoru s Mijom saznali smo sve o albumu Monologue, inozemnim planovima i očekivanjima, a sa svojim kolegama podijelila je i nekoliko korisnih savjeta prilikom prijave na ovakve i slične natječaje…
Otkud ideja za album na engleskom jeziku? Što je inspiriralo pjesme?
Album na engleskom je kao ideja zapravo tu od samog početka. Čak je bilo priče da moji prvi singlovi uopće budu na engleskom, ali na kraju smo ipak odlučili početi na svom jeziku i dalje je sve nezaustavljivo krenulo. Bilo je toliko posla prvih par godina da sam tek u periodu Covida prisilno stala na loptu i sjetila se da je taj san o albumu na engleskom još tu negdje i da me počinje kopkati. Tad su nastale i gotovo sve pjesme. Inspiracija za njih su pretežno muško-ženski odnosi i priče iz bliže ili dalje prošlosti koje sam pokušala uklopiti u storytelling svojstven countryju, ali s pop aranžmanima.
Kako je reagirao tvoj najuži autorski tim, Damir Bačić i Vjekoslav Dimter, na ideju o albumu na engleskom?
Oni su za moju sklonost engleskom jeziku znali od prvog dana pa im je to sve bilo prirodno. Vjeko i živi u Americi pa čak i kad piše melodije za hrvatski jezik, često ispadnu sličnije engleskoj dikciji. Oduvijek mi je bila jako uzbudljiva ta misao da pjesmu na engleskom može razumjeti bilo tko bilo gdje u svijetu i ljudi oko mene to nikad nisu preispitivali. Uvijek su govorili da je najvažnije da ja u nešto vjerujem i u nečem se osjećam kao kod kuće i na tom povjerenju sam jako zahvalna, ono je za mene najvažniji element stvaranja.
Album je realiziran mahom s mladim producentima Ivanom Pešutom, Ivanom Huljićem, Vedranom Baotićem, Hrvojem Domazetom, Lukom Mrduljašem, Random Stipišićem, Bojanom Šalamonom Shallom u tri različita grada, Splitu, Zagrebu i Rijeci. Kako je tekao proces snimanja, što je svaki od producenata donio albumu?
Ako ćemo u obzir uzeti i period pisanja pjesama, sve skupa je trajalo oko dvije i pol godine. U tom se periodu neplanski dogodio i Eurosong koji ti sam po sebi uzme dobrih šest mjeseci života, pa je i to malo odužilo proces. S nekim producentima na albumu sam surađivala prvi put, s nekima stoti i to je zapravo bio najljepši dio procesa. Svaki od njih je dao nešto svoje i sa svima me veže i prijateljska spona. Vjerujem da se ta neka ljubav koju ljudi ulože u proizvod onda i čuje i reproducira svaki put kad ga se pusti. Naravno, proces je znao biti i jako zamoran, ali tako to jednostavno ide. Ponekad se toliko raspravljaš oko jednog takta i jednog šuma u pozadini da mora doći neka treća osoba sa svježim ušima i svima nam reći da se skuliramo i odaberemo najjednostavniju varijantu.
Intervju u cijelosti pročitajte na glazba hr.