01.03.2014

Konrad Lovrenčić – bas koji zvuči kao sintesajzer

Poznavateljima scene Konrad je već udomaćeno ime. Iako na pozornici često u pozadini on je, uz bubnjeve, onaj stup temeljac zbog kojeg se poželite gibati u ritmu muzike za ples.

Svestrani glazbenik koji svojem instrumentu prilazi, da koristimo popularnu frazu glazbenih kritičara – na eklektičan način te spajajući gotovo nemoguće generira onostrane zvukove koji svojom punoćom miluju membrane vaših ušnih bubnjića.

No Konrad je i više od glazbenika i skladatelja. Osim što radi kao producent u studiju, voditelj je i udruge VIBRA koja svojim aktivnostima pomaže promociju mladih glazbenika te unapređuje razvoj domaće glazbe.

Udruga VIBRA već drugu godinu zaredom je dobila sredstva za projekt MIMO – Medijski Inventar Muzičkih Originala, putem natječaja BTL kojeg Hrvatsko društvo skladatelja raspisuje na godišnjoj razini. Možeš li nam kao voditelj udruge reći nešto više o njenom radu te predstaviti ukratko sam projekt? 
Vibra je kulturna udruga kojoj je, između ostalog, cilj promoviranje kvalitetne originalne domaće glazbe. Tu se MIMO savršeno uklapa. Idejni začetnici projekta MIMO su članovi udruge Valent Samardžija, Krešimir Znika i Jelena Balent u suradnji s MSU–om i Hrvatskim radijem, a u realizaciju su bili uključeni i učenici grafičke škole koji su bili kamermani, Volonterski centar Zagreb i mnogi dragi ljudi koji su pomagali oko realizacije. Prva sezona je ugostila osam kantautora i osam bendova u dvorani Gorgona u MSU–u, a koncerti su se mogli pratiti na Drugom programu Hrvatskog radija i putem streama. Suradnja Vibre, HDS ZAMP–a, MSU–a i Hrvatskog radija u prvoj sezoni je funkcionirala kako je i zamišljeno, pa smo mislili da su to temelji i za sve ostale sezone, međutim, urednička struktura na HRT–u se promijenila i tu nailazimo na probleme koje trenutno rješavamo. Težimo kontinuitetu s ovim projektom i nadamo se da ćemo u tom naumu i uspjeti. MIMO je već nakon prve sezone postao prepoznatljiv kod šire publike. Više o svemu, i dosadašnje glazbene goste možete naći na stranici mimo.com.hr.

Kakvo je tvoje mišljenje o naknadi za privatno kopiranje? Iako je ovaj model preuzet od EU te postoji u većini njenih članica, i dalje izaziva kontroverze. Također, mnogi ne znaju da Hrvatsko društvo skladatelja dio ovako prikupljenih sredstava dodjeljuje za potporu kulturnih projekata, putem već spomenutog natječaja.
U redu je da se prikupljena sredstva na taj način “vraćaju” i pomažu glazbene projekte. Nije svima jasno zašto se ta sredstva prikupljaju ni kamo taj novac ide nakon prikupljanja. Nisu svi koji bi trebali biti upućeni u sve natječaje koji se raspisuju za dobivanje tih sredstava, ni upoznati s načinom na koji bi se ti novci mogli koristiti. Po meni je ovdje bitna transparentnost, informiranje i educiranje potencijalnih korisnika fonda.

Već dugi niz godina djeluješ kao basist u raznim domaćim grupama. Najpoznatiji je tvoj rad u Elementalu, svirao si i s Edom Maajkom te Natali Dizdar, ali također valja spomenuti jako zanimljive i kvalitetne bendove kao što su Tobogan i LessThanAMinute u kojem pjeva i Mario Huljev. Kako je rad s ovim raznolikim glazbenicima utjecao na razvoj tebe kao instrumentalista i kao autora?
Ja volim stvarno raznovrsnu glazbu, kako slušati tako i stvarati. Nisam ograničen stilovima. Meni je bitno da u bendovima i glazbenim projektima imam ljude s kojima se razumijem, da mogu s njima provesti sate u studiju ili kombiju i da se do neke mjere zna u kojem smjeru bend ili projekt ide bez obzira na stilske odrednice. Od svih sam suradnika naučio nešto novo jer svatko ima drukčiji pristup radu i svaka je suradnja drukčija. Sve je to moj konstantni razvoj kao glazbenika koji, čini mi se, nikada ne prestaje. Radim na razvijanju sviračkih vještina, pratim razvoj tehnologije i primjenjujem ono što mi se čini korisnim. Isto tako, po putu se dogode loše stvari, koje naučim izbjegavati.

Grupe Tobogan i LessThanAMinute sviraju, da to tako kažemo, organsku elektronsku glazbu. Otkud ideja za ovakvim vrlo originalnim stilom? Postoji li uopće prostor na radiju i medijima općenito gdje bi se ovakva glazba mogla prezentirati i možda doprijeti do šireg kruga slušatelja?
Ja sam uvijek volio efekte na basu i puno sam vremena proveo istražujući i radeći na nekom svom zvuku. Htio sam biti prepoznatljiv i istaknuti se svojim zvukom. Težio sam tome da bas zvuči kao sintesajzer, što je uz nekoliko efekata moguće dobiti. Kad smo Valent i ja počeli raditi na albumu LTM-a, bubnjevi su bili programirani na Akai MPC-u, što je odredilo neki generalni smjer i zvuk. Nismo se žurili i kako nam je kroz studio prolazilo puno glazbenika, oni kojima se glazba svidjela bili su pozvani dati svoj doprinos, tako da je lista ljudi koji su sudjelovali u nastajanju albuma prilično velika. Kad se pojavio pjevač Mario Huljev, priča je bila zaokružena, a za live svirke smo okupili zbilja kvalitetnu ekipu i uspjeli smo prenijeti taj organsko-elektronički zvuk iz studija i na live izvedbe.

Najbolja prezentacija bilo kojeg benda je svirka uživo. Što se tiče radija i medija, tu treba razviti strategiju kako se prezentirati i naći radiofonične singlove koji bi probili led. Mi smo sve to radili sami. Snimili album, napravili remixed izdanje i online DVD na Youtubeu. Dubravko Jagatić je 2010. albumTo Be uvrstio u top–listu albuma godine. Bez pozadinske mašinerije koja odrađuje marketig, upoznaje kritičare i radijske urednike s glazbom nema ništa. Kod nas je teško da bend bez izdavača dođe do šireg kruga slušatelja jer se kritičari obično vežu za nekog izdavača koji im je nekako najsličniji glazbenom ukusu, slušaju preporuke prijatelja i tomu slično. Radijski urednici neće baš svaki bend koji im se javi temeljito proučiti. U ovo doba hiperprodukcije jedino dobrom promocijom, koja podrazumijeva puno mailova i telefonskih poziva, može doći do toga da pjesma ili izvođač budu izvođeni i zamijećeni na radiju. Postoje urednici koji vole otkriti nešto novo i uvrstiti u svoju play-listu, ali opet takve treba tražiti i iskopati u moru svega ostalog.

Zanimljiva je anegdota da je biografija grupe LTM maknuta s hrvatske Wikipedije jer niste imali objavljen album za neku diskografsku kuću. Kako vidiš budućnost ove grane glazbene industrije? 
Naša prijateljica Iva Vrdoljak napisala je biografije bendova Tobogan i LessThanAMinute, te biografije glazbenika koji djeluju u tim grupama. Iako su biografije sadržavale sve tražene stavke, bile napisane u wiki stilu sa linkovima unutar teksta i svim potrebnim podacima, hrvatski administratori su odlučili da ti bendovi ne zaslužuju biti dio Wikipedije jer nemaju diskografske ugovore. Navodno se to kosilo s pravilima, što je eto, pomalo smiješno. Doduše biografije glazbenika, pa i moja, srećom su još uvijek dostupne.

Diskografija kod nas debelo kaska što se tiče praćenja novih načina poslovanja. Ipak, bendovi koji iza sebe imaju izdavača imaju prednost pred indie i DIY bendovima. Ja bih volio da kod nas rade servisi kao što su iTunes, Spotify i slični, a zašto smo još zakinuti, ne znam. Kako će se to dalje razvijati zbilja je teško reći. Vjerujem da će za par godina download skroz nestati, a streaming preuzeti. Već sada je Youtube glavni servis gdje krajnji korisnici slušaju glazbu. Često slušam od diskografa da se žale da prodaja CD–a pada iz godine u godinu. Čini mi se da će sa streaming–servisima biti lakše pratiti koji se izvođač koliko vrti i kolika je realna potražnja za nečijom glazbom. Valja čekati dok se ne maknu ona grozna upozorenja “not availible in your country”.

Kako je nastao Beat Busters kolektiv koji okuplja ovakve grupe i glazbenike? Primjećujemo da se sve više domaćih bendova udružuje u slične kolektive ovisno o stilu (npr. House of Pablo) i tako djeluju na sceni. Je li ovo praksa koja može pomoći revitalizaciji domaće scene? Koje su po tvojem mišljenju, najbolje metode za prezentaciju glazbe publici?
Udruživanja svakako pomažu jer se stvara stilski slična skupina bendova koji promoviraju jedni druge. To je i bila ideja Beat Busters kolektiva – okupiti bandove i pojedince koji bi Hrvatsku predstavili na aktualnim festivalima i klubovima izvan hrvatske. Kako je Hrvatska u Europi trebala bi imati svoje glazbene predstavnike. Naravno, za takav proboj potrebna je i pomoć institucija, jer kulturna industrija prvo treba ulaganja.

U Beat Busters kolektivu pojavila se potreba da se udružimo kad smo shvatili da postoji još bendova koji stilski zvuče slično kao LTM ili Tobogan. Ovdje se radi o bendovima kojima je prirodno stanište klub, a najbolja promocija takvim bendovima je live svirka. Kod nas i u regiji postoji određen broj klubova u kojima se svira, a s jednim, dva koncerta tjedno mislim da se brzo vratiš u onaj koji si prvi odsvirao. Revitalizacija scene ne ovisi samo o bendovima i kolektivima, nego i o stalnim programima u klubovima, informiranju publike kroz jasno postavljene kanale, projektima kao što je MIMO, planskim djelovanjem radijskih urednika, kritičara, diskografa i svih ostalih koji su uključeni u glazbu i scenu.

Često se nalaziš u ulozi aranžera, premda i sam skladaš. Postoji li želja za izdavanjem vlastitog albuma s autorskim pjesmama i ako da, imaš li možda već razrađen koncept? U čemu inače nalaziš inspiraciju?
Pa razmišljam o nekoj vrsti vlastitog albuma, ali mi se čini da bi to bio žanrovski toliko različit materijal da se i ne mogao sastaviti kao album. Volio bih u tom materijalu predstaviti sve stilove koje sam u stanju odsvirati… nek još malo razmislim koju godinu o tome 🙂 Više mi se sviđa ideja neke vrste predstave ili performansa. Zasad je koncept da će na albumu solirati svi osim mene (smijeh), a inspiraciju nalazim od zvuka novih efekata koje nabavim do psa koji u jednom ritmu laje, u drugom maše repom, a u trećem trči. Inspiracije mi nikada ne nedostaje. Volim kada dobijem zadatak, recimo, napraviti glazbu za crtić, reklamu, performans i tomu slično.

Grupa Elemental uključena je i u ZAMPiovu kampanju Glas Autora putem koje skladatelji govore o važnosti autorskih prava. Remi i Shot također se rado odazivaju na naše aktivnosti. No, tema autorskih prava i dalje je ‘vrući kesten’, a mnogi ih čak nazivaju i parafiskalnim nametima. Kakvo je tvoje mišljenje i zbog čega javnost ima krivu predodžbu?
Možda nisu dovoljno informirani da bi shvatili što sve to podrazumijeva. Meni su važna i jako pazim da ne povrijedim bilo čija autorska ili bilo koja druga prava. Ja sam kao autor u to dobro upućen i znam što to znači. Većini ljudi autorsko pravo je nekakav apstraktan termin jer nisu autori. Recimo negativan predznak akcije protiv piratstva pobuđuje u ljudima osjećaj da su napravili nešto loše, a da im nije jasno što tu nije u redu i kako će njih netko kontrolirati. Znam da velika većina mladih kod nas nema paypal ili kreditnu karticu da bi mogli kupiti pjesmu ili album online, a svi imaju mobitele. Zašto se ne omogući plaćanje pjesama mobitelom? Ah, telekom operateri sigurno traže svoje. Ne postoji u korporacijama razumijevanje da je glazba kultura i da bi možda takav način kupovanja glazbe mobitelom učinio legalan način dostupan i malom Perici? Da Perica ima opciju, dva puta bi razmislio.

Planovi za bližu ili dalju budućnost?
S Elementalom krećemo u intenzivne probe raditi novi album. Tobogan dogovara svirke i snimanje albuma. Planiram i izložbu fotografija nastalih tijekom putovanja na koncerte. MIMO se bavi pregovorima i dogovorima za drugu sezonu. ViBRa razrađuje nove načine povezivanja lokalnih glazbenika sa lokalnom zajednicom, bavimo se i dalje edukacijom mladih i medijima.

Izvor: zamp.hr
Fotografija: Tomislav Može

Kontakt

Tel: +385 1 4872 370
Fax: +385 1 4872 372
Berislavićeva 9, Zagreb
e-mail: info@hds.hr

Povratak na vrh