25.09.2019

Frano Đurović povodom predselekcije za ISCM 2020. godine na Novom Zelandu: Skladba “Deep See Baby” je pomalo mračna, no želio sam dobiti suvremeni zvuk koji me zanima

Kako je već ranije objavljeno, Svjetski dani Nove glazbe Međunarodnog društva za suvremenu glazbu održat će se od 21. do 30. travnja 2020. godine na Novom Zelandu, a odabrana su imena u predselekciji za koja se odlučila interna komisija hrvatske sekcije ISCM-a. Skladba “Deep See Baby” Frana Đurovića odabrana je u kategoriji za orkestar. Frano Đurović diplomirao je kompoziciju na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi Frane Paraća. Osim orkestralnih i komornih skladbi, autor je velikog broja elektroničkih i elektroakustičkih djela, instalacija, multimedijalnih projekata, glazbe za teatar i televiziju. Dobitnik je brojnih nagrada te je redovni član Hrvatskog društva skladatelja i član predsjedništva, bio je umjetnički savjetnik Muzičkog biennala Zagreb te predsjednik Upravnog odbora Glazbene nagrade Porin. Više o skladbi, ali i svojoj karijeri otkrio nam je sam Frano Đurović u kratkom intervjuu.

Skladba “Deep See Baby” za simfonijski orkestar odabrana je u predselekciji ISCM-a za 2020. godinu. Možete li nam predstaviti skladbu i reći nešto više o pozadini čitave priče?

Moja kći Mirej, tad petogodišnjakinja, je po cijele dane pjevala pjesmu “I Follow Rivers” koju izvodi Lykke Li. “Deep Sea Baby” je stih koji mi je zapeo za uho (od onda su često naslovi mojih skladbi stihovi pojedinih pop pjesama koji su me “dotakli” no ne referiram se na tu glazbu, samo na pojedini stih – potpuno ga izvadim iz konteksta). Između ostalih tu su: „Iza prozora nemirnog sna“ (Azra), „Check Ignition And May God’s Love Be With You“ (David Bowie), „Tko zna, i u mraku katkad nikne divan cvijet“ (Josipa Lisac), „But Tomorrow May Rain, So I’ll Follow the Sun“ (The Beatles), „She’s Walking Through the Clouds“ (Jimi Hendrix), „You Will Never Never Never Know Me“ (Simply Red), „Heroj je umoran“ (Arsen Dedić), „Divno je kad izlazim na svjetlo“ (Gibonni), „Djevojčice će ti pričati o svojim snovima“ (Atomsko sklonište), „Obaraš alibi“ (EKV), a upravo pišem skladbu “io sono je t’aime” (Let 3) za švedski ansambl Mimitabu.

Skladba “Deep See Baby” je pomalo mračna, reklo bi se crnjak, ima par situacija gdje sam ušao u rizik s instrumentacijom – što mi se malčice osvetilo na praizvedbi. No želio sam dobiti suvremeni zvuk koji me zanima, proširiti zvučne mogućnosti simfonijskog aparata i sa svojim radom sam vrlo zadovoljan. Možda su me zato izabrali u predselekciji ISCM-a.

Što za Vas predstavlja simfonijski orkestar kao izvođački aparat?

Ovisi o kontekstu, kvaliteti orkestra za koji pišete, vremenu za pisanje kojeg nemam koliko bih volio… Dosta eksperimentiram, istražujem. Uglavnom tražim neku novu, nestandardnu boju koju pokušavam dobiti od orkestra ali mi je jako važan sam osjećaj stvaranja, koncepcija, kreiranje atmosfera, kreiranje boje zvuka koje zamišljam, no to vrijedi i za manje sastave, ne samo za simfonijski orkestar. Kad radim važna mi je i doza humora, često diskretna, ali prisutna. Također povremeno upotrebljavam elemente pop glazbe, to je glazba koja nas okružuje na svakom koraku i sigurno utječe na moj rad. Smatram da ako znam što želim i vladam zanatom, veličina ansambla i glazbena vrsta me ne bi trebala sputavati.

Postoji li svojevrsno opterećenje s obzirom na povijest simfonijske glazbe, ali i na suvremena produkcijska ograničenja, odnosno na rijetku mogućnost da se uopće piše za tako veliki ansambl?

Možda malo, da, ali pokušavam se s time ne ograničiti, već u situaciji kad pišem za simfonijski orkestar raditi najbolje što mogu. Trudim se ne ponavljati i kad god mogu istražujem nešto novo. Mišljenja sam da se protiv tradicije ne treba boriti, već je treba iskoristiti kako bi se otišlo korak dalje. A imam i sreće jer mi se praizvelo više od deset skladbi za orkestar, stoga dobro je.

Dobitnici ste brojnih nagrada za svoja djela. Koje je djelo među značajnijima za Vašu dosadašnju karijeru i zašto?

Ne bih izdvajao nijednu nagradu, svaka je dobra i za karijeru i za samopouzdanje. A djela isto tako ne bih izdvajao, no možda mi je za ponudio posao na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.

Kako izgleda Vaš stvaralački proces, odakle crpite inspiraciju?

Haha, baš dobro pitanje. Nema pravila. Djeca su mi super inspiracija, neopterećeni su i nesputane mašte, volio bih razmišljati kao dijete. Nekad dobijem inspiraciju promatrajući svijet oko sebe te promišljajući o smislu umjetnosti i života uopće. Uglavnom glazbu smišljam u svakodnevnim situacijama i ako uspijem, zapisujem na papiriće. Dosta čudnovato to izgleda. Kad imam vremena, najčešće navečer kad svi zaspu i kad sam mrtav umoran, sjednem konačno u miru i pokušavam odgonetnuti zapisano s papirića. Uglavnom uspijem. I onda razvijam taj materijal dalje. A kad imam jasnu viziju zvučne slike, onda ide jako brzo, samo treba doći do toga. U šali često kažem: „Deadline mi je najbolja inspiracija.“ Kad imam jasan rok predaje partiture i dionica, onda nema problema, sve stignem na vrijeme.

Kontakt

Tel: +385 1 4872 370
Fax: +385 1 4872 372
Berislavićeva 9, Zagreb
e-mail: info@hds.hr

Povratak na vrh