Foretić, Silvio

Pregledaj djela autora

skladatelj (Split, 21. prosinca 1940.)

Rođen u Splitu u obitelji opernog tenora, Foretić je djetinjstvo i mladost proveo u Sarajevu i Osijeku. Nakon prvih skladateljskih pokušaja upisao je 1959. studij kompozicije na Muzičkoj akademiji u Zagrebu kod Milka Kelemena. Za vrijeme studija radio je kao novinar, orkestralni glazbenik, baletni i operni korepetitor, operetni dirigent te kao pijanist i kućni skladatelj u satiričkom kazalištu Jazavac (danas Kerempuh). Godine 1963. osnovao je Ansambl za suvremenu glazbu čiju su provokativnu i angažiranu djelatnost pratili skandali. Godine 1966. preselio se u Köln i na tamošnjoj Visokoj školi za glazbu nastavio studij kompozicije kod Bernda Aloisa Zimmermanna i elektroničke glazbe kod Herberta Eimerta. Usavršavao se kod Karlheinza Stockhausena, bio je suradnik i asistent Mauricija Kagela. Od 1974. do 2006. predavao je na Folkwang Hochschule u Essenu i Duisburgu. Ondje je 1982. utemeljio ansambl Fin de siècle — fin de millénaire s kojim je tijekom dvanaest godina priredio pedesetak koncerata suvremene glazbe. Jedan je od utemeljitelja i dugogodišnji predsjednik Hrvatske kulturne zajednice Colonia croatica u Kölnu. Nekoliko godina bio je član predsjedništva Kölnskog društva za novu glazbu. Djeluje kao skladatelj, tekstopisac i kao izvođač (dirigent, pijanist, pjevač) pretežno vlastitih djela.

Nagrade: Odličje Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1996.); Nagrada Vladimir Nazor, 2003.

DJELA. Orkestralna: Za gudački orkestar: Egzotična suita, 1957./59.; Intrada, ostinato e toccata, 1961.; Passacaglia, 1962./63. — Ostalo: Sinfonia u dva stavka, za veliki orkestar, 1957./59.; Dolazak ratnika, iz baletne glazbe, za puhački orkestar, 1998.; Poloneza, iz baletne glazbe, za 4 roga, 4 saksofona, 4 trombona i glasovir, 1998.; Am schönen braunen Rhein, za salonski orkestar, 2001.; Koncert za drugu violinu, 2005.: Concerto rosso, za klavir i orkestar, 2009.; Solisti, za gudački orkestar, 2009. — Komorna: Klavirska: Šest dvanaesttonskih komada, 1955.; Capriccio, 1957./58.; 1. varijacija, 1962. (iz izgubljenog ciklusa »Aleatoričke varijacije«, 1963.); Sonate nostalgique, za jednog pijanistu na dva glasovira, 1974./75.; »…quasi un(a)…«, 1979; Lullaby for myself, 1983.; Im Volkston, 1997.–1999. — Razni sastavi: Sonata za violinu i glasovir, 1956./57.; 1. gudački kvartet (Koralni ili Uskrsni), 1958./59. (rev. 1974.); Epigrami 59, 12 kratkih komada za različite komorne sastave, 1959.; Aforizmi, 12 kratkih komada za razne manje sastave, 1959./60.; Les Après–midis d’un Foretić, za tri komorna ansambla, 1965./66.; Svečana glazba, za tri trube i tri trombona, 1966.; Melusine, komorna tonska pjesma za 9 instrumenata i dirigenta koji pjeva, 1966./67.; Sonatina difficile (u čast Mozartu), za glasovir, orgulje i zvona, 1982./83.; Monotonia, za gudački nonet (ili gudački orkestar) i obligatni glasovir, 1983. (rev. 1985., 1995.); Troglasna invencija, za dvije gitare i kontrabas, 1988.; 2. gudački kvartet (Za bolja vremena), 1989.; Kontrapunktske varijacije, za flaute (blokflaute), harmonium ili harmoniku i čembalo, 1994./95.; VW, za kvintet limenih puhača (u povodu 200.rođendana Verdija i Wagnera), 2013. — Vokalno–instrumentalna: Torzo, kantata za recitatora, mezzosopran i orkestar »nekonvencionalnog sastava«, 1963.–1964.; Bojno koplje prebi na sedmero, kantata za četiri vokalna solista, mješoviti zbor i komorni orkestar, 1964.–1965.; Venit creator…, za četiri vokalna solista i proizvoljni (ne preveliki) instrumentalni sastav, 1968.; Liebestraum, kantata za tenora i 14 instrumenata, 1969. (rev. 1971., 1983.); Merde de siècle, ciklus pjesama za glas, gudački kvintet, električne orgulje i glasovir, 1973.– (nedovršeno i nedovršljivo); Uspavanka za mladog skladatelja, za vokalnog solista, glasovir, orgulje i četiri gudača, 1973.; Valse macabre, kantata za pjevača i salonski orkestar, 1978.; Ratimir, za glas(ove) i komorni orkestar (Pjesme o ratu, razaranju, strahu i politici), 1991.–1992.; Ordinarium missae, latinska misa za mješoviti zbor i 10 instrumenata, 1966.–1995. — Elektronička: Studija I (Studija Ia), 1967.–1968.; Balkanal (u suradnji s Jankom Jezovšekom), narodni oratorij za vrpcu, 1968./69.; Kölner Konzert, fragment iz »Für Klavier?« za vrpcu, 1971.; Inter–ludium, prema »Internacionali«, 1972.; Lysistrata, baletna glazba za vrpcu, 1981./82. — Scenska: Medea, scenska glazba za Euripidovu tragediju za jednoglasni ženski zbor i mali orkestar, 1962.; Fabularium animale, koncertantni komorni mjuzikl za 5 (6) pjevača i komorni orkestar, 1971.–1972. 1.dio, 1984. 2. dio; Lysistrata, balet, 1981./82.; Maršal, opera, 2011. — Glazbeni teatar: Quousque tandem abutere Foretić patientia nostra, multimedijalni oratorij, 1966.; Koncert za rog i svijeću, 1967.; Für Klavier, kolaž od riječi i glazbe sa scenskom akcijom, 1970./71.; Per–fagotto–e–contra–fagotto, scensko–glazbeni proces za fagotisticu i kontrafagotisticu, dva pjevajuća teoretičara (tenor i bas) na pisaćim mašinama, skladatelja za el. orguljama i nevidljivi klavir, 1971.; Hamletov mon(d)olog, 1972.; Der achte Tag oder auf der Suche nach der Weissen Zeit, monomelodrama za 1 govornika (glumca) i vrpcu, 1973.; Symphonie, za skladatelja koji pjeva i svira na glasoviru, 1975.; Semi–mono–opera, »semiopera semiseria« za jednog pjevača (tenora) i vrpcu, 1979. — Radio–drame: Quandoque bonus dormitat Orpheus, verbalne varijacije za 2 govornika/glumca, 1 govornicu, glas autora i glas tišine (s glazbom Ch. W. Glucka), 1969.; Rat i opera, poludokumentarna radio–drama, 1994.; Raznovrsna djela–akcije nastale u suradnji s Jankom Jezovšekom u okviru djelovanja Ansambla za suvremenu glazbu, potpisana pseudonimima; brojni kabaretski songovi.

Kontakt

Tel: +385 1 4872 370
Fax: +385 1 4872 372
Berislavićeva 9, Zagreb
e-mail: info@hds.hr

Povratak na vrh