21.02.2014

Antonio Babić: Skladanje je poput poniranja u vlastitu nutrinu

Mladi skladatelj Antonio Babić jedan je od dobitnika ovogodišnje stipendije Fonda Rudolf i Margita Matz. Antonio trenutno studira u Belgiji u okviru programa Erasmus, gdje radi na novim kompozicijama koje ćete imati prilike i poslušati na nekoj od praizvedbi koje su u planu.

Njegove kompozicije odlikuju se vigoroznom dinamikom i razigranim melodičkim pasusima te pružaju jedan, pomalo filmski doživljaj. Pisao je za gudački orkestarpuhački kvintetklavir, a u pripremi su i kompozicije za brass ansambl i udaraljke te grupu blokflauti.

Antonio, možeš li se za početak ukratko predstaviti? Gdje studiraš, kako i zašto si se počeo baviti skladanjem, što si dosad u tom području radio?
Rođen sam u Rijeci gdje sam i započeo svoje glazbeno obrazovanje kao harmonikaš i teoretičar u Glazbenoj školi Ivana Matetića Ronjgova. Poriv za skladanjem javio se u srednjoj školi i u tom periodu nastalo je moje prvo “pravo” djelo – skladba za mješoviti zbor koja je i praizvedena. Neprocjenjivo iskustvo stvaranja, izvođenja i uživanja u vlastitoj glazbi bila je potvrda da je kompozicija moj poziv. Počeo sam studirati na Muzičkoj akademiji u Zagrebu kod prof. Frane Paraća, a ove akademske godine student sam kompozicije kod prof. Jana Van Der Roosta na Lemmensinstituutu u Leuvenu u okviru programa studentske razmjene – Erasmus.

Ove si godine, uz Saru Glojnarić, dobitnik stipendije Hrvatskog društva skladatelja. Kako ti ova potpora može pomoći u tvom daljnjem razvoju i stvaranju? Imaš li već neke planove ili projekte koje bi mogao ostvariti uz pomoć stipendije?
Stimulacija koju ovaj hvalevrijedan fond pruža mladim kompozitorima od velike je važnosti. Iznimno sam sretan što sam, zajedno uz Saru, dobitnik stipendije. Sara je moja kolegica i velika prijateljica i drago mi je što dijelimo dobitak baš ove godine kad smo se odvažili na odlazak u inozemstvo. Studiranje u drugoj državi, okružen ljudima brojnih nacionalnosti i kultura te novim znanjima koje primam i upijam i mogućnostima koje mi se pružaju, nevjerojatno je iskustvo. Osim što će mi stipendija olakšati troškove svakodnevnog života u Belgiji, pomoći će mi i za ostvarenjem tih mogućnosti.

Objasnimo malo proces skladanja kod tebe. Na koji način pristupaš kompozicijama i od kuda crpiš ideje?
Jako teško pitanje. Proces skladanja je gotovo nemoguće opisati. Ima tu racionalnog, ali većinom je to poniranje u vlastitu nutrinu. Taj proces je kod mene ponekad jako dugačak i iscrpan pa mi je stoga teško pronaći najbolji materijal kojim ću se izraziti. Danas je sloboda kompozitora veća nego ikad i sve tehnike skladanja, svi stilovi i sve filozofije, sve je dostupno i legitimno. No, ja sam jako osjetljiv na odabir prave početne glazbene ideje koja će me dalje inspirirati i u konačnici protkati cijelu kompoziciju. Moglo bi se stoga reći da crpim ideje iz glazbe same. To mi je jako važno; kad uspijem, onda osjetim da sam donio pravu glazbenu odluku i ne mogu prestati s istraživanjem vlastitog glazbenog svijeta. Na kraju moram biti zadovoljan s onime što čujem.

Kako bi motivirao svoje vršnjake da dođu poslušati ono što radiš? Što misliš, zbog čega su mlađe generacije slabije upoznate s ozbiljnom glazbom?
Klasična glazba, pogotovo ona suvremena, elitistička je i prvenstveno živi među ljudima koji se njome bave. S druge je strane glazbena umjetnost ona s kojom se ljudi najlakše mogu poistovjetiti pa upravo nju najviše i konzumiraju na svakodnevnoj osnovi, ali na žalost isključujući klasičnu glazbu. Začarani je to krug; zbog “ekskluziviteta” kojeg ona uživa, a koji je i opravdan, klasična glazba laicima je nedostupna te samim time, zbog manjka slušačkog iskustva, i nezanimljiva. Imam jako puno prijatelja laika i redovito im pričam o glazbi, puštam zanimljive suvremene kompozicije ili ih vodim na koncerte. Rješenje je upravo u tome: (suvremenu) klasičnu glazbu treba konzumirati! Naravno, puno toga ovisi i o glazbenom obrazovanju koje se u gimnazijama nažalost najčešće svodi na puki pregled povijesti glazbe umjesto na slušanje. No, kako ne bih bio samo negativan, mislim da je u zadnje vrijeme situacija ipak malo bolja, što sam pogotovo primijetio u Belgiji. Publike na festivalima suvremene glazbe ima, koncertne dvorane su najčešće do zadnjeg mjesta pune i to ne samo rodbinom i prijateljima onih koji nastupaju!

U kojem smjeru će se, po tvojem mišljenju, moderna kompozicija razvijati? Kakve skladbe bi ti volio skladati?
To je jako teško predvidjeti. Sumnjam da će se ikad ponoviti 20. stoljeće koje je otvorilo granice ka već spomenutoj slobodi. Danas je prisutno ispreplitanje glazbenih svjetova, mogao bih čak reći i “glazbenih trendova” koji se ponekad razlikuju od države do države pa se pitam gdje će nas taj polistilizam odvesti. Ja bih volio nastaviti skladati na razmeđu tradicionalnog i suvremenog, ali tko zna kako će na mene utjecati nova iskustva i znanja? Najvažnije mi je da su moja djela uvijek iskrena.

Koji te kompozitori inspiriraju i što bi preporučio za slušanje laicima?
Najviše me inspiriraju suvremeni kompozitori koje i dalje otkrivam. Evo, recimo, u zadnje vrijeme su mi interesantni belgijski i nizozemski kompozitori, a posebno mi je zanimljiva estetika Petera Schatakoji je redovito zapisivao svoja promišljanja o glazbi te u konačnici izmislio vlastitu tehniku skladanja (knjiga Tone Clock). Ili švedski kompozitor Nils Lindberg koji nevjerojatno spaja klasiku, jazz i švedski folk u svojim djelima, a autor je vjerojatno prvog jazz requiema! Spomenuo bih i minimaliste jer mi njihov stil jako odgovara. Također i filmske kompozitore… A laike bih odveo na koncert studenata kompozicije, primjerice.

Kako bi još HDS mogao pomoći mladim skladateljima? Usput, kada ćeš postati naš član?
Već je Fond Rudolf i Margita Matz od velike pomoći, ali uvijek se može još ulagati u mlade skladatelje. Promoviranje našeg rada, objavljivanje članaka o našim praizvedbama te čak izdavanje naših partitura ili nosača zvuka, sve nam to može puno značiti. Razmišljao sam da postanem vaš član, ali htio sam napredovati i proširiti svoj opus. Sada kada imam sedam studentskih kompozicija iza sebe, a pogotovo nakon ove stipendije, mislim da je pravo vrijeme da se učlanim.

Planovi za ovu godinu? Gdje se tvoje kompozicije mogu poslušati?
Trenutno završavam kompoziciju za kolegicu blokflautisticu koja će biti praizvedena sljedećeg mjeseca u Belgiji. Jako se veselim tom koncertu jer po prvi put pišem za bogatu grupu različitih blokflauti. Na Lemmensinstituutu postoji studij blokflaute i nekolicina iznimnih blokflautista koji sviraju jednako barokni i suvremeni repertoar. Iznenadili biste se količinom zanimljivih i virtuoznih djela napisanih za taj instrument. Nakon toga mi je u planu skladati za flautu i gitaru, duo u kojem svira druga kolegica, i ta će kompozicija biti praizvedena u Španjolskoj tamo negdje u lipnju. Također, paralelno se detaljno bavim limenim puhačima i do kraja ću godine napisati skladbu za brass ansambl i udaraljke. Život u Belgiji mi pruža mogućnost da se okušam u području filmske glazbe jer su projekti takve vrste lako mogući u suradnji s film makerima koji studiraju na raznim filmskim akademijama diljem zemlje. Stoga se nadam da ćete uskoro gledati neki kratki studentski film s mojom glazbom u pozadini. Neće izostati ni projekti u Hrvatskoj; u kontaktu sam s prof. Berislavom Šipušem i Cantus Ansambl bi prvom prilikom trebao praizvesti moje djelo nastalo prošle godine. Radi se o skladbi za bariton solo i komorni orkestar Kad budem trava na tekst Dobriše Cesarića.

Izvor: Zamp.hr
Foto: Rosalia Recio Perez

Kontakt

Tel: +385 1 4872 370
Fax: +385 1 4872 372
Berislavićeva 9, Zagreb
e-mail: info@hds.hr

Povratak na vrh